Duša jednog smrtnika rođena u sijenci nečijeg života,posmatra nas a mi i ne znamo da postoji.Pored nas prolazi kao utvara na prstima,ne željeći da iko sazna da postoji. Za takvog čovjeka,takvz dušu,saznamo da je živjela tek kada nam neko kaže da je umrla.Umrjeti da bi saznali da ste živjeli?Surova istina današnjice. Na kraju umreš pa bio sijenka ili živio normalnim životom. Uzaludno živiš,gubiš dane na gluposti...Sijenke barem imaju zašta živjeti.Žive za sebe,za svoj mir,a mi u žurbi i gužvi izgubimo i ono balo ljudskog što nam je ostalo. Duše tame prožive težak život,umru,a kada se i to desi,saznamo da su živjeli. BY.MilicaPG