Tose Proeski je bio i ostace moj omiljeni domaci pevac...Juce je bilo godinu dana posle njegove smrti i mnogo mi je bilo krivo...U nekim trenucima sam pocela i da placem...Uzgred,danas sam imala pismeni iz srpskog,mislim da sam dobro uradila i nadam se pozitivnoj oceni...Evo jedne Tosetove pesme...kiss

               Igra bez granica

Da se bar mogu probuditi u svijetu ljubavi
bez starih drugova i ovih nakaza sto su me stalno pratili
da te bar mogu poljubiti bez losih sjecanja na hladna proljeca
bez slike stradanja sto se bas na nas zalijepe

Ref.
Jer moj je zivot igra bez granica
umorna prica, trganje stranica
na kojim nista ne pise

Jer moj je zivot vjecito padanje
kad zbrojim poraze nista ne ostane
samo jos vucem navike
i sve na tome ostane

Da te bar mogu probuditi, kavu ti skuhati, u krevet donjeti
pa te poljubiti, al' toga nema i ne postoji
da se bar mogu zaljubiti u malu seljanku na nekom proplanku
gore u svemiru tako da dolje ne vidim