- Život kako - tako... -
7.12.2010
    Pitala me je jedna prijateljica : Što se bre mlatiš i pišeš kako ti je teško, koga to zanima? Kad malo bolje razmislim nemam pojma koga bi moglo da zanima i zašto. Realno svako ima svoju muku, nije moja najveća na svetu ali nije ni najmanja, ali ja nemogu više da ćutim.
    Razgovori sa roditeljima koji imaju sličan problem se svede na ovaj lekar onaj lekar, ova dijagnoza ona dijagnoza, znate muka traži društvo. E pa ja želim društvo ljudi koji nemaju problem, želim mišljenje ljudi koji nisu opterećeni mojim problemom.
    Nije lako izneti javno svoju ličnu muku i reći evo ovo je moj život. Nećete mi verovati ali sada mi moja muka neizgleda tako strašno. Samo izgleda mi da svi više vole „lake note“ nego mračnu stranu. Više vole da razmišljaju o tome koga je Vendi odradila na „Farmi“ nego da shvate da pored njih žive porodice koje imaju veliku muku. Nemam ja ništa protiv stručnih foruma ali to čitaju ljudi koji su već u problemu, ja želim da moj problem vide ljudi koji nemaju pojma da ovaj problem postoji.
    Kako rekoh: Ovo je moj život kakav je takav je, i nije problem ako me ne razumete, važno je da ste želeli da, ipak, vidite o čemu se ovde ustvari radi.
    SVIMA UNAPRED HVALA!!! 
Objavio violeta u 18:39 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (8) | Pošalji komentar
Komentari:

Pošalji komentar

Ne volim da dezuram ni nad cijim problem, osim nad svojim, jer to moram. Ali rekao bih da si pocela da uocavas cinjenicno stanje na blogu. Tvoja drugarica je u pravu. Vecinu ljudi boli dupe za tvoje probleme. Pogledaj gde ima najvise komentara, i kakve se teme "obradjuju". Nije ti ovo mesto za ljudskost. Cast izuzecima, cije postupke postujem. Uvek ih ima. Ali vecina se drzi proverenih imena. Ovo je manje viste zastranilo u nekakav klabing po osnovi podobnosti. Klub sredovecnih ruznih zena. Tebe niko ne zna, i tu si gde si... Verovatno me vec neki prepoznaju po vokabularu i kolutaju ocima. Da ti nesto kazu, jos uvek im doduse ne pada na pamet. To se, jelte, ne mora. Najbolje je istresti svoj tepih i zatvoriti vrata... Prasina ostaje drugima. Recicu i toliko, 99% ljudi na ovom blogu mi se u najmanju ruku gadi. Da nisam bio na ivici da budem poslat u dom za nezbrinutu decu, verovatno bih i ja cutao. Ali eto... Ma, nije bitno.
Poslao Anoniman u 19:01, 7.12.2010 | Link | |
ovaj gore je najverovatnije najmudriji covek na planeti "premudri" danilovic, koji je sa ovog blog sistema banovan pa mu smeta svaki post na njemu... no dobro, ne bih da se osvrcem na njega, jedino sto zelim da vam kazem, jeste, da niste sami, da vasem detetu pozelim svu srecu i naravno da ukoliko vam je i za nijansu lakse kada pisete blog, onda ga pisite i ne osvrcite se na kojekakve "premudre" komentare. Svakako da vas blog moze pomoci i drugim osobama sa slicnim problemom koji su bas kao i vi u potrazi za odgovorima guglali po net-u. Zelim sve najbolje.
Poslao Anoniman u 19:22, 7.12.2010 | Link | |
mislim da si vrlo kontradiktorna.....pisati o problemu dječijeg zdravlja ili tvoje muke u životu tako si navela da će biti prvim postom....sada želiš pisati o tom istom ali navodiš ovdje gore u tekstu da želiš samo razgovarati s ljudima koji nemaju tu muku...pa me totalno zbunjuješ...ti hoćeš da netko čita što pišeš?.mišljenje kako kažeš ljudi koji nisu opterećeni tvojim životom ( zar imaš ideju da ljudi žive bez problema ?)..ili hoćeš da netko čita o tvojoj osobnoj muci? ili hoćeš da netko čita ko nema muku?...meni je nespojivo činjenica ( a ja sam užasno osjetljiva na pitanje djece i njihova zdravlja ) da se ovaj post zove Posebno dete a da pišeš o sebi....ako ti trebaju prijatelji, ovo je divno mjesto, zaista, moj su život obogatili mnogi ...samo se odluči o čemu ćeš pisati ...pozdrav ....Tanja
Poslao nurlisoul u 19:28, 7.12.2010 | Link | |
Juce sam, nakon citanja tvog posta, otvorila razne internet stranice koje se bave tvojim problemom, odnosno bolescu tvog djeteta, ne bih li nasla nesto cime bih ti mogla pomoci. Onda sam ukapirala da ti to sve znas, a da se ja ne mogu staviti u tvoju kozu. I, nista nisam napisala.
Ali, znas, nekad i cuteci dajemo podrsku.
Pozdrav tebi
Poslao FuntionallyLiterate u 09:51, 8.12.2010 | Link | |
Dobro došla na blog gde ćete uglavnom kritikovati po principu: prvi komentator ostavi komentator koji ti jebe mater zato što si "glupa i ništa ne znaš", a onda, svi ostali, kao telad, ponavljaju jedno isto. Nije mi bilo teško pa pročitah sve tvoje postove. Kod nas se vrlo malo zna o autizmu, vrlo se malo i radi na tom problemu, kao uostalom sa svim ostalim. Pretpostavljam da pišeš zato što ti je teško i zato što ti treba tvoj prostor. Neko će od pametnih reći da to možeš tako što ćeš pisati sopstven dnevnik, a ja se slažem s tobom i potpuno podržavam tvoju nameru da pišeš blog. I oni, koji te kritikuju, pišu svoje blogove, svoje muke, svoje misli, što ne bi i ti? Naravno da si "kontradiktorna" jer imaš problem u životu koji ne možeš sama da rešiš, a ovde, na žalost, nećeš čuti mnogo konstruktivnih mišljenja. Uglavnom će se neko posrati na tvoj problem, kao što si i sama mogla da primetiš. Ja ti želim svako dobro. Nije lako suočiti se s takvim problemom, još je teže rešiti ga i prihvatiti. Piši i ne obraćaj pažnju na nadobudna kritikovanja tvoje ličnosti. Pozdrav
Poslao Trešnja u 12:26, 8.12.2010 | Link | |
"Never argue with an idiot, they drag you down to their level and beat you with their experience"
Poslao Beli u 16:55, 8.12.2010 | Link | |
Draga, ja se ne bih brinuo komentarima koji su napisalni kako bi nervirali ili objasnili suštinu svega u okolo... Molim te potrudi se...
Koliko sam ja upoznat sa psihologijom, sve je veoma prirodno... Ponekad su ljudi usmereni ili ograničeni što nije nemoguće promeniti a pitanje je da li žele i umeju to da učine... Ako uzmemo u obzir da je većina čovečanstva "ograničena" svesno, tako što dozvoljava da bude kontrolisana od strane takođe ograničenih ljudi, manjina koja to može da prihvati bi vrlo rado eliminisala sve osim toga što ih čini srećnim... Ukoliko je ovo razumljivo, drago mi je zbog toga... ukoliko nije, izvinjavam se jer sam malo slabiji sa pisanim tekstom...

Pozdravljam
ps. bez uvrede, vežbam se na Blogu.
Poslao Topalov u 16:54, 9.12.2010 | Link | |
Da.bas je lako izvregati osobu kad iz dosade upadnete n a neki blog i bas ste voljni da sav svoj skepticizam istresete i kao najpametna osoba na svetu izvregate ednu majku koja se svaki dan bori sa toliko problema a najvise sama sa sobom,da izdrzi taj dan da nage zadnju snagu da svom detetu pruzi sve sto treba i sa osmehom ga pazi da se ne uplasi ili povredi, takvo dete trazi paznju 25 sati.place ceo dan nesto trazi a neznas sto treba da jede place nemozes nikako da ga nahranis,treba da spava a budno je ceo dan,izages sa njim da ga prosetas nece da hoda opet place,ceo dan stres nervoza ali i bol ako pogledas drugu decu kako pricaju igraju se a tvoj mali ne primecuje nisto oko sebe ne prica cak ne zovete ni mama.e dragi moji lutaci po blogovima ako vam se nesviga onda sta trazite da citate ovaj blog on nije za vas ne tice vas se,ko se pronage tcno zna sta tu pise i zasto pise i meni je drago sto ima jedno malomesto gde se majke koje pate da se pronagu i razmene po neku rec i suzu i nadu za bolje dane.pozdrav svim koji razumeju tugu bol i muku i nemojte previse biti hladni autizam dolazi nepozvan od jedamput svatite da ste u drugi svet da ucite i pricate stvari koje drugima ne znace i vas cudno gledaju i po nekad i drsko ogovaraju ali nikad se nezna mozda bas jednom i vi budete onaj kog gledaju kako se bori sa petgodisnjim decakom u super marketu koji vristi i niko nezna sta je vec ti pricaju iza lega da je nevspitan,ali sta znam ja ja sam samo majka autisticnog deteta
Poslao Anoniman u 23:59, 22.2.2011 | Link | |