23.1.2008

Pravo u raj (GRU)

Bio je dan, dan kao svaki drugi dan, seli smo u kola, sve je bilo kao san
Isli smo gradom uz obaveznu salu, s druge strane ulice videli smo jednu malu
On kao uvek nasmejano lice, presao je brzo na drugu stranu ulice
Par reci sa devojkom bilo mu je dosta, da zbog nje skocio bi s mosta
I prica je bila cool, bas koliko treba, u trenutku kao grom iz vedra neba
Pojavio se ludak sa pistoljem u ruci, rekao je bezi od nje, idi kuci
Uplasena devojka pala je u nesvest, kada video je to u njemu javio se gnev
I sa podignutom pesnicom je krenuo na cev

17. maj, crna povorka vijuga, iznad topciderskog groblja nadvila se tuga
Jos jedan mladi zivot ode, surova je istina, jos jedna majka u crnom se oprasta od sina
Kleci pored kovcega, suze kvase joj lice, kroz misli sada prolaze joj slike ubice
Dotacinje drvo i steze zube i proklinje boga zbog svega toga
A nebo ko da pocinje polako da se spusta, pada tama i pocinje kisa
Kao da kaze ovde je kraj, dusa ovog decaka sada ide pravo u raj

Stojim kao kamen, potpuno nem, ne znam sta da mislim, ne znam sta da kazem
Sem da ne zelim da verujem da je ovo stvarnost, iako je sve oko mene susta realnost
Mokra kosa, kapi kise cure mi niz vrat, srce se steglo, jer otiso je brat
Za koga u mom srcu ce uvek mesta biti, to je covek u cije ime cu uvek piti
Secanja naviru, secam se svega i tuca, zurki, riba, skole, kola, mora, snega
I prvi put kada pijani smo bili, skakali po ulici, ponasali ko debili
Secam se svake svadje i prve marice, kad cale mu je video okrvavljeno lice
Sine, ko te bre tuko tako, nije zeleo da kaze, jer mu nije bilo lako
U dusi je bio dete zeljno zivota, a sve je to stalo zbog jednog idiota

Gore iznad nas neko nam se smeje, gleda nas odozgo i smrt seje
Neko sa bolesnim smislom za humor, o da li ce i on nekad osetiti umor
Jer bio je mlad i nije morao da ode, suvise rano za njega postalo je kasno
Ovaj svet je tako surov i da li ce nam ikada biti jasno
Da gore visoko je izvucen njegov broj i mozda vec sutra bude i tvoj
I mozda ces i ti, kao i on, da odes bez pozdrava, jer i ti si samo broj



Dosta mi je svega (GRU)

Nepodnosljivo u glavi
pokusavam da ugusim osecanja
i potreba da zivim
u ovom svetu je sve manja

I linija je tanja izmedju zivota i smrti
ovaj svet, ceo svet
kao da je prestao da se vrti

Na crti je pola mladih ljudi ovog grada
i svaka nada i poslednja u vodu pada
i kuda sada kada sam ceo zivot ovde
ne zelim da bezim
ali stalno sam zbunjen

I ne znam kojim putem
jedan pogresan korak
svaki je gorak
kakav je to znak
da li sam slab

Bicu jak, na oci pada mi mrak
toliko puno puta na sebe dizem ruku
da pobegnem odavde
da sebi skratim muku
ali ne, ne predajem se lako
necu da dozvolim sebi
da zavrsim tako mada

Dosta mi je svega
(stvarno, dosta mi je svega
dosta mi je svega
ovo nije moj zivot
zato bezim od njega

Ovaj zivot je kurva
ovaj svet nije moj
i kao talac cekam moj broj
da izvuku iz necijih ruku
da dobijem mat
i izgubim ovaj jebeni rat

Da stigne me kazna
casa ostaje prazna
ni kap zivota nije ostala u njoj
u nevidljivom redu stojim ko vec prezaljeni vojnik
koji na silu, ruke u stroj

Koji se bori sam
protiv celog sveta
cija je meta za ostale
velika i sveta

I sve vreme glavu
ne vadim iz torbe
gubim bitku za bitkom
skoro bez borbe

Jer taj bol djavoliki prosto me melje
daje mi neprijatelje za prijatelje
svakoga dana sve je teze i teze
jer ova omca oko vrata
sve jace me steze

Dugo sam jutro pio kao lek
sa 23 sam potrosio vek
i kazna me je pojela sa zivotom glas
spreman sam za let koji se zove spas

Dok starateljke jos jednom
zatvaraju krug
medju ova 4 zida sam sebi sam drug
gledam oko sebe, nigde ne vidim vrata
nema izlaza, ruse se kula od karata

U ogledalu na zidu vidim sliku neznanca
gledam sebe, a vidim samo stranca
koji ne zna kojim putem da krene
koji je pravi

Da li da ovo da bude kraj
da li da nastavi da ide
iz jedne greske u drugu
kao da se nalazi u devetom krugu

I bas tada, kada potpuno
ostanem bez volje
sa neba polomi se glas
bice bolje mada
Objavio: shadow u 12:51
kategorija: obavesti prijatelja| Komentara: (0)