put za predah ...

Treba mi predah od nadanja,
predah od željenja,
predah od voljenja i iščekivanja.
Predah od razačoravanja,
i od razočarenja ...
Predah od straha pred kraj,
i od straha za novi početak ...
Kofer spreman ... čeka me.
Odlagala sam da upoznam sve ono što sam davno zavolela,
i ilegalno prisvojila ...
Ovaj put je trebalo da bude moj trijumfalni marš.
A sada je samo tužni oproštaj od mog najvećeg sna,
i samim tim moj najveći poraz ...
Uživaću, dignute glave,
ali snovi izgleda zauvek ostaju na dnu mog srca ...
Objavio/la
lutalica, 26/3/2007 u 23:17
| kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 6 ) | Pošalji komentar
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 6 ) | Pošalji komentar
Komentari:
Znash shta je uteshno,uvek stignu neki novi snovi da zamene one stare,a mi dizhemo glavu i uranjamo u novi oblak da udahnemo taj taze san.
Ah taj predah tako potreban.A zapravo nije prava rec, nije pravi izbor. Predah je privremen.Znaci nastavlja se zapoceto, ono sto jos uvek tisti.Zato kad se glava podigne treba sirom otovoriti oci i pokusati videti zivot oko sebe. A to je najteze. Bas zbog onog sto ostane u srcu.
da, snovi su potrošna roba, samo je neke tako teško preboleti ... ostanu negde na dnu srca, i muče
Poslao/la
lutalica
u
10:35
,
27/3/2007
| Link | |
Jeste malo bolno kad prerasteš svoje snove. Novi snovi i nove nade savršeno izbrišu taj ukus promašenosti u ustima. To se valjda zove... odrastanje. I traje dok smo živi
snovi
mogu odvuci paznju od stvarnosti
pa malo zalutash,
jesam umorna...
mogu odvuci paznju od stvarnosti
pa malo zalutash,
jesam umorna...
