I opet...
4.8.2009


... potreba koja se radja iz tvojih reci koje cak vise ne znam da li su moje, da li su poklonjene nekoj drugoj ili prodate nekoj trecoj koja ne pita za cenu...
... potreba da osetis da sam tu, da te na trenutke sve vise zelim u sve vecim intervalima, da sam zedna, da sam gladna svega sto se izliva iz tebe...
... potreba da jednostavno poklonim svu svoju nesavrsenost jednom savrseno oblikovanom Umu koji sam zaposela svojim ocima...
... potreba da  se izvijam izmedju tvojih redova, da se prepoznajem u tvojim fabulama, da se nudim hiperbolama i krijem pogled u sinonimima za pozudu i strast obmotane crvenim nijansama jedne zelje...
...potreba  za svesnoscu da sam jos uvek visoko izdignuta iznad mase koja bi tako ocajno volela da je svako slovo napisano bas za njih, bas za Nju ili Nju ili Nju, a ipak je sve to Moje...
... potreba da prisvojim jednu savrsenu emociju, jednu verodostojno opisanu neznost, jednu tako jedinstveno opisanu Potrebu da me imas...

Objavio/la Proslost u 18:58 | kategorija:
Permalink | Komentara ( 5 ) | Pošalji komentar