Na kraju krajeva, čovek je uvek sam, čak i kada je u snažnom zagrljaju neke prisvojene osobe.
I šta je tu novo? Ništa. Svi sve znamo, samo se pravimo da ne znamo. Tako je lakše. Iluzije su zato uvek tako dobro plaćene. Spašavaju nas od nas samih.
Ljubim i ja tebe. (Ako su ti emocije zatrpane, znam da te moj poljubac neće pomeriti s mesta).
Tvoja i moja definicija ljubavi se ne uklapaju... nikako. Ja volim glasno, ti tiho.
Ti znaš da te volim, ja izvlačim zaključke iz dodira i poneke nežne reči.
Mi ne postojimo jer naše vreme nikada neće doći. Ja sam ovde, ti si tamo.
Ne sanjamo iste snove. U mojima ti si uvek onaj koji odlazi.
Ponekad poželim da nam reči nisu potrebne.