| |
20 February 2006
-
Sutra
Otvoricu oci...vec poznata soba, zvuk koji nervira. Bilo koji zvuk nervira, ujutru trebam samocu, sve vise je trazim. Samoca mi treba kao pogonsko gorivo. Prvih sat dva, skupljam snagu, sebicna sam, samo ja i ja. Nama dvema niko ne treba ta sata dva. Kakva simbioza? Kakvo drustvo? Nas dve, ona i ja? Ja i ja. Pijemo kafu, cutimo, listamo novine, ne mislimo, ne svadjamo se, stvarno nam je prijatno...ne pricamo, nema neprijatne buke. Povremeno se sretnemo u odrazu ogledala, spremamo se za druge, razumemo se, nista ne objasnjavamo. Ona sve zna, razume me, kao niko na svetu. Ona i ja. Ja i ja.
...taj dan mi nikako od ruke nije poslo pisanja...tako da je nasa sudbina ostala samo zapecacenja u vremenu, istorija usmene tradicije...papir se toga nije domogao... ...i onda su nastupili teski trenutci...krize...i nismo se mogli vidjati...ne mogu lagati da nisam patila...ali sam usputno i ustajala, cekala taj prokleti dan kada cu videti...i cekam ga jos uvek...znam da ces ti sve to srediti i uspeti da dodjes...sledim ona davna uputstva za 4ever...i sanjam sve one "trenutke zivota with You"...i znas da mi nije tesko da te cekam...znas da cu uvek biti tu...mozda cak i kada ne bude trebalo...ali bicu...urezena u jednu istoriju...u jedno srce koje kuca kilometrima daleko...a opet u meni... ...zavolela te do kostiju...cuvam te i stedim... ...i kada odu svi... ...mi ostacemo sami... ...samo Ti i Ja... ...i labudi na vodi... ...reci mi da znam da jutro nije blizu... ...da ima vremena za skakavce u nizu...
|
Komentara (
8
) :: Pošalji komentar! :: Permanent Link
|
|
|
O meni

Me, Myself & I
Poslednje objavljeno
Meni
Prijatelji
Linkovi
Strana
1
od
1
Prethodna strana | Sledeća strana
|
|