Miladin Žarić - Veliki Srbin | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
24/1/2007SanjarKao i svi sanjari, opijam se nesanicom... :)Kad padne mrak izađem pa šetam, pustim uličnog svirača da mi peva o njoj, počastim ga i odlutam daleko u noć. Hodam jako, što dalje da odem, iza zadnjeg zraka ulične rasvete, gde usporim, da me Tišina raskida na komade i pozove Vetrove da me odnesu još dalje. Dok me nose, razmišljam , gde sam to išao, ne mareći za mračne, prljave ulice I lošu uličnu rasvetu koja se lagano gasi daleko iza. Jednom sam, sećam se, zastao, hodajući nekim govnjivim putem, okrenuo se i pogledao odakle to dolazim. Kada sam hteo da nastavim put, nisam mogao, zato što nisam znao da prepoznam gde je to napred, a gde nazad. Analiziram sve ono što je prošlo i pravim istragu: "Privatna istraga grešnog tajnog agenta koji je pod istragom." Njegove zabeleške su urezane u noć i noćne ptice, njegovi potpisi su svuda po pločnicima i sećanjima spomenika, jedino su otisci skriveni i negde su daleko na njoj. Zvuk koraka koji odlaze negde zauvek, peva pesmu o njemu i seća se da je voleo ovaj grad, isto koliko i nju. Kaže da je to više nego što je ikada voleo bilo šta, ali je govorio i da ima mnogo ružnih ulica u tom lepom gradu. Dok vreme prolazi, ono priča, ali jako tiho. Šapuće, da je verovao u vreme ali je mislio da je on sam pogrešan. Izgleda da postoje i loši likovi u bajkama za laku noć. Bajke, one se uvek završe na novom početku, kad prođe noć, tek tada vidiš glavni deo i zaključak. Bulevar se seća koliko dugo je stajao i gledao u daljinu, čekajući da se makar okrene, ljubav koja je lagano nestajala i nosila sa sobom smisao jednog vremena u maloj tašnici trenutka. Tamo na onaj kafanskim astal, jedan je pijanac noktima urezao: "Likvidacija okupatora uma je ponekad jedino rešenje za opstanak, nek me ove čaše ubiju, pa da nastavim da živim." Vetar me nosi visoko iznad šuma fruške gore kroz jata crnih ptica, koje mi pevaju najlepšu pesmu o slobodi i vraćaju me u detinjstvo, negde dalako, daleko iza grehova, kajanja, sećanja... Sećanja... Mesec me tapše po ramenu i podseća me da je želeo da poleti, smeje se i pušta vetrove da me nose ka njemu, ispunjava mi želju, ćuti i uživa zajedno sa mnom. Na kraju se prodere glasno, da ga čuju plime i oseke: "Jebeš život ako mu je smrt olakšanje!" ![]() Foto: Nekoliko momenata, fotografisanih pre par trenutaka. A.D.
12:36, 24/1/2007
13komentara Link
Pošalji komentar { Last Page } { Page 185 of 192 } { Next Page } |
O meniMoj Profil Arhiva Prijatelji Foto Album RSS Feed Kontakt
Zadnje napisano.Bez Naslova Opština Pobeći u stvarnost Bez Naslova KategorijePrijateljiangelpoglavica Lady miriam AnaM nemiri BIBA SRNA njuskica yin Wolfie Milena mungos vojslav Libellula VukMaslacak SumerWine ShArGaRePiCa veverica Kombib legionaire33 letac whoreofbabylon Giardia biber Ansia inanna asterion Sljivka Linkovi
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||