Miladin Žarić - Veliki Srbin | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
19/1/2007TebiKao da gubim razumdok te gledam ovim mislima i secam se svake tvoje ćelije. Kao film da gledam, te vidim, u mojim mislima o tebi i pokušavam da saznam ko si ti. Ti si pogonska snaga individue koja je osuđena na prolaznost i daješ mi snagu da zaboravim na smrt. Ti si velikodušna i velika kao božanstvo starih naroda i ja te obožavam. Ti me bacaš na kolena da ližem stakla prozora koji gledaju na jezro i podižeš zidove oko njega. Poklanjam ti moj razum razmazan po parčetu sna i gledam te kako se hraniš njime. Berem suze iz mojih suvih očiju vezujem ih svojih venama u buket i dajem ga tebi. Dao bih ti sve što imam za jedan tvoj osmeh i što nemam bih ti stvorio. San bih ti svoj dao za jedan pogled sa onim njegovim divnim sjajem i nikada više da ne spavam. Nikada više da ne budem budan dao bih ti telo svoje i bio bih srećan što si me pogledala. Sreća i ti se pišu istim slovima koja ne mogu da stanu na papir i ne treba tamo da budu. Treba da prestanem da ubijam sebe mislima o tebi i da počnem da živim. Da počnem da gradim kuće od mesa pomešanim s krvlju i da oživim svoje stihove. Krv da im podgrejem na prljavoj ringli na kojoj su pokipela mleka iz sise tvoje i provrila ko moja požuda za tobom. Požuda koja je porasla u drvo nadvijeno nad tvojim gradom i štiti tvoje telo od nabreklog manijaka u meni. Telom čuvara da te pokrijem u tvojoj sobi na čijim zidovima si razapela moje detinjstvo i ne dozvolim kasapima u meni da te otvore. Dozvolio bih ti da me razapinješ po planetama po kojima ćeš putovati zajedno sa bićem i pristao gladan da crkavam na pokidanoj večnosti. Pokidanim umom razmišljam o tebi dok mi otpadaju delovi tela i kotrljaju se niz padinu ovog života. Kotraljam se kao glupost kroz vreme ubijajući svakog lika kojeg sam sreo u prošlosti i stihovima o tebi kupujem parče slobode. Kupujem kartu za paklenu večnu samoću na šalteru ispred tvoje kuće i putujem zajedno sa rasčerečenim bićem. Odlazim da razmišljam o tebi u svojim pesničkim srcima pobacanim po ćoškovima prljavih klanica i da crknem ne bi li te ponovo ugledao na rođenju. Da crknu ove izlomljene misli koje plaču za saranama i da budemo ti i ja opet jedno biće sa dva srca.
15:54, 19/1/2007
8komentara Link
Pošalji komentar { Last Page } { Page 189 of 192 } { Next Page } |
O meniMoj Profil Arhiva Prijatelji Foto Album RSS Feed Kontakt
Zadnje napisano.Bez Naslova Opština Pobeći u stvarnost Bez Naslova KategorijePrijateljiangelpoglavica Lady miriam AnaM nemiri BIBA SRNA njuskica yin Wolfie Milena mungos vojslav Libellula VukMaslacak SumerWine ShArGaRePiCa veverica Kombib legionaire33 letac whoreofbabylon Giardia biber Ansia inanna asterion Sljivka Linkovi
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||