Miladin Žarić - Veliki Srbin

14/5/2010

Kad je nema

Bijejashe Mjensechina

a da ne vjerujesh, u podne...

A sve to bez blitza.

Neki lahor dune od komshinitzechelobashche,

i men' se digne.

Digne mi se a podne je...

Propnem se i vidim mjensechinu,

na prstima sa svo dignutime,

al' komshinitzu ne vidjoh.

Osvrnuh se lijevo - nikog.

Osvrnuh se DIJEsno - nikog.

A digo mi se kano da je tornado.

A ne da je lahor.

Duno.

Prestadoh da se osvrtjem.

Levo i desno.

Stadoh da se prisetim bivshijeh rutavshtina mojijeh,

shto vapijashe za raonikom moimjem,

i pogledah u nebo,

poshtapan kopljem svojim naraslim.

HtJedoh da se obratim mjesecu i blitzu,

narasto mi pishko a nemam pitzu,

da ga napoji vrutjom vodom,

zhedan je i koprtza se pod svodom,

u prashini ove suhe bashte,

nema te a on je rijeshija da narashte,

kao zhila od zubache,

trazhi runo da umatche,

glavu ko pesnicu,

u tvoju vlazhnu picu.

Suza mi kanu na zhednu mi zemlju.

U bashchi.

Sijao sam red luka,

sijao sam red paprika.

Digo mi se na lahorove,

a metjem ga medj korove...

Pogledah josh jedared mijijijesec zhut,

skidao je krmelj a meni je bijo krut.

pito samga shta da radim,

tvrd mi je a nemam di da ga oladim.

Odjedared zachuh glas sa neba,

pomislih reci ce mi shto mi treba...

Rekao je samo "osvrni se",

"ne postoje samo pichke i sise",

"tu su i leptirovi, bubamare, ose",

"neka ti radost i vodu donose".

Osvrnuh se lijevo - nikog.

Osvrnuh se DIJEsno - nikog.

Osjetih ruku na ramenu,

osjetih kako mi gatje klize po kolenu...

ne zhelim da se osvrtjem,

drzhim koplje u ruci i trepkama treptjem.

16:46, 14/5/2010 Poslao Mo

treptji, treptji