Miladin Žarić - Veliki Srbin

19/9/2007

Da l' da ošinem "na pragu jeseni još jedared"?

BLATNJAVA

Ogrnut prokislom kabanicom
Natopljen blatnjavom ravnicom
Umoran od lenija što me vataju
Koracima mirnog vetra ne daju
Ugledah nebo probodeno šticom
Svetlo što se igra s pticom
Koja sleće na seosku crkvu
S koje zadnja kap pada u lokvu
Kad ugledah vlažnu varoš
Koja bljesnu kao zlatan broš
Zadenuta oštrim zrakom sunca
Pojedena očima skitunca
Koji žuri selu da ostruže blato
Tražeći onaj nezaboravni plato
Iz nekog davno prošpartanog sela
Što donesoh na pocepani' cipela
Uprljanih od papučice klavira
Što je davno prestao da svira
A muzika mu pobegla niz vetar
Oterana preljubom u atar
Tamo gde sam prvi put zasvirao
Golišav se sa muzikom dirao
Onom istom koja mi zasviraše
Kad me konji kaljavog uprskaše
Pred kućom gde mi bokal iznela
Pa me da jedem u kuću uvela
Izgladnelog i samotnog begunca
Što od neverice umišlja da bunca
Dok je gledah kako jelo sprema
U sobi s klavirom gde prašine nema
Prisetih se jedne prljave pesme
Koje više niko odsvirati ne sme


AD
02:56 , 19/9/2007 9 komentara Link




O meni

Home
Moj Profil
Arhiva
Prijatelji
Foto Album
RSS Feed
Kontakt

«  July 2026  »
MonTueWedThuFriSatSun
 12345
6789101112
13141516171819
20212223242526
2728293031 

Zadnje napisano

.
Bez Naslova
Opština
Pobeći u stvarnost
Bez Naslova

Kategorije


Prijatelji

angel
poglavica
Lady
miriam
AnaM
nemiri
BIBA
SRNA
njuskica
yin
Wolfie
Milena
mungos
vojslav
Libellula
VukMaslacak
SumerWine
ShArGaRePiCa
veverica
Kombib
legionaire33
letac
whoreofbabylon
Giardia
biber
Ansia
inanna
asterion
Sljivka

Linkovi

Blog Hosting