Ingmar Bergman - in memoriam
30. jul 2007.
Preminuo reditelj Ingmar Bergman
Kultni reditelj Ingmar Bergman preminuo je u 89. godini, prenela je švedska novinska agencija TT.
I have taken this from http://www.b92.net/kultura/film/vesti.***?nav_id=257356&fs=1
Devet puta je bio nominovan za Oskara, dok su njegovi filmovi osvojili tri priznanja Akademije za najbolji strani film.
Bergman je preminuo u svom domu u Faru u Švedskoj, navela je agencija TT.
Reditelj se ženio pet puta i za sobom je ostavio osmoro dece.
O svom radu Bergman je rekao "Moji filmovi uvek odražavaju način na koji ja razmišljam, moje emocije, napetost, snove, želje. Oni se nekada pojavljuju iz prošlosti, a nekada izrastaju iz mog sadašnjeg života".
Ingmar Bergman rođen je 1918. godine. Otac mu je bio veoma strog, bio je luteranski kapelan švedske kraljevske porodice.
Dok je bio dete, Bergman je pomagao lokalnom bioskopskom operateru sa projekcijama filmova, a docnije je studirao glumu i režiju na Univerzitetu u Stokholmu.
1944. postao je upravnik Gradskog teatra u Helsinborgu, a iste godine njegov prvi scenario dospeo je na veliko platno u režiji Alfa Sjoberga.
Rediteljski debi imao je 1946. godine filmom "Kriza". Do kraja karijere režirao je preko 40 filmova.
Njegov rediteljski talenat definitivno je priznat širom sveta tek sa ostvarenjem "Sedmi pečat" iz 1957.
Prvu nagradu Oskar za strani film dobio je 1961. godine za film "Devičanski izvor", koji je zasnovan na švedskoj baladi iz 13. veka o porodici koja sveti smrt kćerke.
Naredne godine ponovio je ovaj uspeh sa "Kroz staklo, tamnije" koji istražuje kakav efekat ima šizofrenija kako na pacijenta tako i na njegovu porodicu.
Popularnost je zadržao i tokom 70-ih godina XX veka kada se preselio u Nemačku.
Po povratku u domovinu, 1982. snimio je "Fani i Aleksander", najsentimentalniji od svih njegovih fiilmova, koji je imao dve nominacije za Oskara. Bioskopska verzija, isečena iz petočasovne TV mini serije, donela mu je treći Oskar za najbolji strani film.
Bergman je nakon ovoga filma najvio da se povlači, ali je povremeno radio za televiziju i pozorište. Njegov poslednji rad " Saraband" prikazan je na švedskoj televiziji 2003. Ovu porodičnu dramu pratilo je oko milion Šveđana.
Bergman je 2004. godine izjavio da nikada nije mogao da gleda sopstvene filmove zato što su ga bacali u depresiju.
"Postao bih nervozan i na ivici da zaplačem... i očajan", rekao je Bergman u jednom od retkih intervjua na švedskoj televiziji, i dodao "Mislim da je to strašno".
alberta
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 3 ) | Pošalji komentar
Bergman, Ingmar The Magic Lantern: An Autobiography. Translated by Joan Tate. 314 p. 6 x 9 1987, 2007
Paper COBE $18.00 ISBN: 978-0-226-04382-1 (ISBN-10: 0-226-04382-7) Spring 2007
“When a film is not a ********, it is a dream. . . . At the editing table, when I run the strip of film through, frame by frame, I still feel that dizzy sense of magic of my childhood.” Bergman, who has conveyed this heady sense of wonder and vision to moviegoers for decades, traces his lifelong love affair with film in his breathtakingly visual autobiography, The Magic Lantern.
More grand mosaic than linear account, Bergman’s vignettes trace his life from a rural Swedish childhood through his work in theater to Hollywood’s golden age, and a tumultuous romantic history that includes five wives and more than a few mistresses. Throughout, Bergman recounts his life in a series of deeply personal flashbacks that ******** some of the most important moments in twentieth-century filmmaking as well as the private obsessions of the man behind them. Ambitious in scope yet sensitively wrought, The Magic Lantern is a window to the mind of one of our era’s great geniuses.
“[Bergman] has found a way to show the soul’s landscape . . . . Many gripping revelations.”—New York Times Book Review
“Joan Tate’s translation of this book has delicacy and true pitch . . . The Magic Lantern is as personal and penetrating as a Bergman film, wry, shadowy, austere.”—New Republic
“[Bergman] keeps returning to his past, reassessing it, distilling its meaning, offering it to his audiences in dazzling new shapes.”—New York Times
“What Bergman does relate, particularly his tangled relationships with his parents, is not only illuminating but quite moving. No ‘tell-all’ book this one, but revealing in ways that much longer and allegedly ‘franker’ books are not.”—Library Journal
http://www.press.uchicago.edu/cgi-bin/hfs.cgi/00/226120.ctl