Sunday, October 28, 2007
... postoji svetlost ...
Na trenutak
svet je zamro.
Tišina.
Gledam u nebo i osluškujem.
Odjednom,
daljina
šapuće nežnu pesmu.
Reči ne razumem,
ali shvatam.
U deliću večnosti,
dok se nada se rascvetava
u mojoj duši,
iskreno verujem,
celim svojim bićem,
da postoji svetlost
za svakoga od nas.
Neka potraje...
Komentari:
kada si jednom obasjan , uvijek obasjan...
Postoji..
Samo to cesto zaboravimo....
I pored
one praznine naziru
se konture
Dobrodosla
Ah, praznina... o tome mogu roman da napisem... Hvala na dobrodoslici...