Sad ronim kroz naša mora, ili more izgubljene odraze tvoje skupljam kroz sebe dirnuta koliko mnogo sam tvoja. Iznevjerivši tebe, koliko sam puta iznevjerila sebe? Da u zrcalu očiju tvojih još prepoznam tebe, još vidim sebe sad golih ruku skupljam oštre mu krajke i skupljam hrabrost iznova i iznova za dan kad ćeš mi konačno zaboraviti ime.

kroz drhtaj zraka u zagrljaju sunca,, nazire se na jarbolu figura.. izvana suton, u srcu tortura,, razmislja kao brod, ne zna kakav ju val čeka! al' zna da nikada neće potonuti. gleda u vruće obješeno sidro, odsjaj prošlost uspavljuje, u daljini kopno daruje joj osmjeh!