Ležimo i gledamo u oči noći... crne su i hladne poput polarnih kapa... napeto osluškujemo tok, rijeka se u mjesečinu utapa- Toplo je, suh vjetar puše a cijelim tijelom struji trzaj Dva i Dva su ista pokraj Peti i pijesak simetriju ruše Nitko nas ne dodiruje ne doživljavamo ni mi njih... Vrijeme sporo prolazi nagriza nam sretne sne ležanje u travi, u noći vraća uspomene, briše rane.. Prašina posvuda po nama i pod nama, Trava visoka, miris konoplje... Obrisi Stabala... Guta nas tama....