vjetrovi...
24/10/2006
na sred pustopoljine stojim
obnažena
šibaju me vjetrovi neostvarenih želja,
ukrućenih bradavica
sama i naježena
pred tvojim očima
hladnijim od topaza
oštrijim od požude
pogubnijim od ljubavi
a zvijer u meni
pulsira duboko
i čeka
da je napojiš
svojim sokovima
Lepo

i aj velim, pa ga ne bi izjela od dragosti
pazi da se zver ne otkine s lanca

)
jel to cvikaš zaratustra?
izvolite kaput

pa vojo, rado, al kožni molit tju fino, sa krznenim ovratnikom
Izmenio jullie dana 25/10/2006 u 14:43
grrrrrrrr!

Veoma ljepo napisano,puno hvala na posjeti i ljepom komentaru !!!
vrelo...

...a zver u meni pulsira... mmmm.........
