povodanj dobrog zla

Poput djeteta koje zaklanja svoju najdražu igračku, pokušala je sakriti moj odraz u bujici koju je posljednjim atomom svoje sigurnosti zadržala u spuštenome pogledu.
Trajao sam tek dvije reèenice. U blistavom osmijehu Njezinoga podsjetnika na ženstvo.
Dvije rečenice u kojima sam nakon tisuća godina skupio povodanj svog svojeg jastva.

Potom su zašutjele ptice.

Zatim je nestao grad.

Nakon njega ja.

Ostao sam samo treptaj zamućenoga sivoplava pogleda u pozlati rešetki kaveza Njezinoga izbora. Sveprisutna inverzija Njezine stvarnosti.

I jeka.

Dviju rečenica.

« November 2026 »

Mon

Tue

Wed

Thu

Fri

Sat

Sun

25.9.2008 - Jeka

22.12.2008 - 12:03

O blogu

Meni

Novo objavljeno

Kategorije postova

Blog Prijatelji

Ostali linkovi

Blog Hosting