Na sva kulturna dešavanja u jednoj provinciji dolaze isti ljudi.Oni su tako patetično zainteresovani da mi se bljuje!Amaterski glumci,muzičari,književnici,a naročito pjesnici!Pjesnici....Amateri... Ne znam da li tako nešto postoji i u drugim malim gradovima,ali evo,ovo je prototip tzv."seoskog pjesnika"koji nameće svoje "lijepe riječi"narodu koji je"tako prokleto nezainteresovan"pa se naš junak druži sa sebi sličnima,samoprozvanim umjetnicima; Kosa mu(joj)je ovlaš počešljana,iliti blago raščupana.Blijed(a)je.Ističe kako ga(ju)niko ne razumije,a on(a)svima želi dobro i mnogo je tolerantan(a).Navodno je zaprepašten(a) omladinom koja skita umjesto da čita romane,a u stvari želi da u svakoj pogodnoj(i nepogodnoj!)prilici istakne kako on(a) sam(a) voli da čita.Tako "smara" ostalu omladinu koja ga uzima za čudaka,osobenjaka,što je našem junaku i cilj. I tako,umišljen da je pjesnik,NAŠ JUNAK hoda ulicom i poziva sve ljude dobre volje da dođu na čitanje amaterske proze i poezije,tog i tog datuma,u toliko časova,u jednu i jedinu gradsku biblioteku. Naravno,pojavljuju se samo njegovi prijatelji,takođe pjesnici,jer je samo njih direktno pozvao.Ali,naš junak je duboko razočaran nezainteresovanom omladinom. Dublja psihologija jednog kvazi-umjetnika,intelektualca prepuštena je nekom ko nema vremena da piše blog.