15.4.2011
Kako je tuzno biti sam!

Nikada nije bila za mene!
Prvi put kada sam je ugledao osetio sam nesto toplo oko srca, mozda sam tada trebao samo da se okrenem i odem.
Nisam joj ni prilazio niti sam je vise gledao sama me je zvala, verovatno se osecala sigurno dok sam joj u blizini ipak je bila nova u nepoznatom okruzenju.
Kako me je samo gledala tim krupnim plavim ocima, videlo se u njima da je svasta prezivela, jos tada sam trebao da pobegnem.
Ipak, ja sam ostao i te plave oci su mi postale sve!
Koliko je samo simpaticnih scena bilo, zagleda se u mene i zapne na ravno, donese mi cokoladu ili bilo sta samo da bi mi se nasmesila i iskoristila koji trenutak vise da bude sa mnom.
Zasto li sam pao na sve to!?
Proslo je 3 godine od tog prvog naseg susreta, za to vreme desilo se svasta, tajni poljupci, tajni sastanci, tajno je bilo sve, nikada nije bila zaista moja!
Sada je ophrvana problemima, vise to nije ona prelepa crnka plavih ociju, sada je tuzna zena koja ne zna gde ce sutra biti niti je to interesuje.
Znam da ce se jednog dana osvrnuti i videti da sam mogao sve da joj budem i da sa mnom bude prava zena, da ceni zivot koji ima jer bi bila svesna da je voljena.
Svemu tome je sada kraj, vise joj ne mogu biti zastitnik, ne mogu joj biti vise nista iako to vec odavno nisam ... ona odlazi.

Objavio Kron u 19:37 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (2) | Pošalji komentar