28/11/2007
Promjene
Svi prolazimo kroz razne promjene tijekom života. Neke su pozitivne ali većina ipak nije....
Ja se još nisam navikla na svoja invalidska kolica. Prošle su tri godine, imala sam vremena... Još se puno toga dogodilo. Znam da nisam jedina na svijetu. Da sam mogla i gore proći. Nesreće se događaju. Uostalom, kriva je moja nepažnja. Nisam razmišljala i to je to. Na neki način sam si sama kriva (mama me stalno na to podsjeća).
Nekad se osjećam sasvim normalno. Kao da sam napokon to prihvatila i mogu krenuti dalje, uživati u onom lijepom što imam u životu. Nije baš sve negativno....Imam predivne ljude oko sebe, prijatelje i obitelj. Ali neće nikad više biti kao prije. Ja sam druga osoba. Ipak se ne doživljavam kao invalida. Drugi me tako gledaju, nepoznati ljudi na ulici, mnogi, ali kako vrijeme prolazi postajem otporna na njihove poglede.
Kad me uhvati kriza sjetim se jednog prijatelja. Puno je mlađi od mene, i u prometnoj nesreći je izgubio oba roditelja. Upitam se bi li se mijenjala s njim, iako on nije u kolicima. NE. Više volim onda svoj život, njegova je sudbina bila puno okrutnija. Nije to samo trenutna utjeha, ozbiljno to mislim. Odmah mi je bolje...
Ja se još nisam navikla na svoja invalidska kolica. Prošle su tri godine, imala sam vremena... Još se puno toga dogodilo. Znam da nisam jedina na svijetu. Da sam mogla i gore proći. Nesreće se događaju. Uostalom, kriva je moja nepažnja. Nisam razmišljala i to je to. Na neki način sam si sama kriva (mama me stalno na to podsjeća).
Nekad se osjećam sasvim normalno. Kao da sam napokon to prihvatila i mogu krenuti dalje, uživati u onom lijepom što imam u životu. Nije baš sve negativno....Imam predivne ljude oko sebe, prijatelje i obitelj. Ali neće nikad više biti kao prije. Ja sam druga osoba. Ipak se ne doživljavam kao invalida. Drugi me tako gledaju, nepoznati ljudi na ulici, mnogi, ali kako vrijeme prolazi postajem otporna na njihove poglede.
Kad me uhvati kriza sjetim se jednog prijatelja. Puno je mlađi od mene, i u prometnoj nesreći je izgubio oba roditelja. Upitam se bi li se mijenjala s njim, iako on nije u kolicima. NE. Više volim onda svoj život, njegova je sudbina bila puno okrutnija. Nije to samo trenutna utjeha, ozbiljno to mislim. Odmah mi je bolje...
• Pošalji komentar!
Poslao/la Anoniman
Komentari
8/2/2008 - 14:31
Poslao/la Anoniman Svaka cast za hrabrost i snagu. Tebi zivot ne moze nista, ti jednostavno imas krila koja te nose dalje od svih koji imaju sve u zivotu i nezadovoljni su. I nije slucajnost sto imas pored sebe divne ljude...zasluzujes ih.