Ostaće vjerna moja želja

pred mislima

koje stvaraju

zamišljenu stvarnost...

U inat vremenu koje otkucava minute i sate

Pitajući me gdje sam?

S kim sam’

A gdje to nestaje sa ove zemlje na stazu od oblaka

Moja misao koja plovi...

Ostaću vijerna onome

koga pred san moje misli obilaze

u kućama moje mašte

gdje sam ga uspjela sačuvati samo za sebe...

I moje grudi ostaće nježne ako ih ti ne dodirneš!!!

Hoću da ostanem vjerna tebi

Jer ti si labud koji ne zna kako voda

doživljava tvoju plovidbu

Hoću da ostanem vjerna onome

Koga ne poznajem!!!

Ne čujem tvoj glas

Ne čujem ti korake

Nisam nikad dodirnula tvoj obraz,ni dlan

Ali to ne znači da treba da ti budem nevjerna...

I da ostale labudove gledam

Osjećajući,a prećutkujem doživljaj

njihove plovidbe.

Ti si labud

Gost moga jezera

Ostalo mi je samo da se nadam da ću ostati jezero

a ti labud

Nažalost moja voda nema vlast

nad čuvarem jezera koji jedini odlučuje

hoće li mi tebe uzeti

Možda misli da su meni dovoljne samo ribe i trave

Možda misli da su meni svi labudovi isti

Ne znam pričati sa čuvarem jezera

Šteta!!!

Trave i ribe me neće moći utješiti

Kad tebe više ne bude....