Kao mala ptica,tvoje oči
za trenutak zalepršaše krilima
u nebo moje ljubavi uzletiše.
Oblaci osjetiše topli vjetar tvojih misli
dok zajedno mirisasmo pod suncem
Susjednu ljepotu postojanja.

Tako se pretaču naši pogledi
u vrč životni na čijem dnu leži tvoj život ...
A na stolu čaša sa tvojim incijalima, bez kamina,bez vina...
Samo svijeća u uglu sjećanja treperi i pucketaju naša srca,
Nedovršene kule izgovorenih riječi u pijesku naše sudbine.

I leptir što na plamenu tvog pogleda spoznaje o ljepoti,uzdahnu...

A ti reče:kako si!,uz osmjeh.
Učinilo mi se za trenutak
da u tom stisku rukovanja milujem malu pticu zauvjek sletjelu
u krošnju moje ljubavi koja nije dio tvoga života.
Moja ljubav u ljepoti postojanja je smrt leptira.
Dlan tvoj ugasi i plamen svijeće sjećanja
Kako smo ljubavi u susret slali čamce od cvijeća i vina.
A visina sa koje me vraćaš na kopno na krilu ptice...

Kako je topla ta bliskost koja nam duše,
njiše kao na povjetarcu maramu od svile,
u kojoj su nekad naše duše naša srca,naša ljubav
noći skrile u svoje suknje od pliša
 A sad...
žuriš,dok odlaziš,
fontana ljubavi,žubori...
A ja...
Uzimam kap ljepote tvog postojanja
i milujem čelo smjelo,da oko sakrije suzu kojoj srce sudi.
Pa kad si nestao... još dugo u polumraku zvonila je tišina
u mojim ušima vjesnik bola,
a hoću li ikada više dati srce,tako glatko kao što sam "bila tvoja".