Jutros, okrećem pedale, laganica, prijatan vazduh, mlak, iako opasno titra da pređe u jaru, prija mi. Probuđena sam totalno, uBiciklovana maršruta do posla, mozak na otavi...Ispred mene se parkira jedan „A4“, crn-naravno, izlazi momčina obučen u vrisak garderobu-naravno, čuje se samo „bip, bip“-naravno, zaustavljam se da propustim „pešaka“-NEnaravno, a on...ON pljunu!!! Istina, diskretno, tu odmah pored automobila. Ne mogu da verujem! Stojim i čekam. Šta? Čekam da dotični još namesti svoja yaya, za podrigivanje je prerano. Zaključujem, neću da budem NI suprotan pol njima-muškarcima. Pre pristajem da budem amofrni oblik bića.
Objavio
gugutka u 10:13 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (16) | Pošalji komentar
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (16) | Pošalji komentar
