****** «

15.3.2008 «
Na žujima od motike, mašura, mašklina
Izrasla je jubav moja, moja didovina
Bog jon dao svu lipotu, obojio more
Od brnistre i lavande u najlipše boje
Maslina i loza rasplele jon grane
A gomile tvrdi' stina zagrlile strane

U meni je od rođenja more plavo, kamen sivi
Di od truda svojih ruku vično ovi svit moj živi
Uvik nosit ću u duši sva ta tvoja škrta poja
Krunicu ću molit za te Dalmacijo, didovino moja

Kroz stotine godišća za oca i sina
Najdraža je uvik bila svoja didovina
Bog jon dao svu lipotu, obojio more
Od brnistre i lavande u najlipše boje
Objavio rocca u 12:00 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (2) | Pošalji komentar


Komentari:

Pošalji komentar

divna je to stvar voleti svoj zavičaj, a ti si svoj prelepo opevala, bravo! ))
Poslao kojak u 23:29, 15.3.2008 | Link | |
mnogo lepa pesma....
Poslao Anoniman u 00:44, 16.3.2008 | Link | |


Powered by BlogOye!