Ima nekoliko likova ovdje na blogu koji su za psihijatrijski nadzor pod obavezno. Neću ih imenovati, sami će se prepoznati. Jedva svako malo objavljuje postove umesto da kuva, a onda joj se jedan polu - pismeni divi a da nije ni pročitao post jer mu je predugačak post. Ima još jedan koji odlazi a opet dolazi, i piše tričarije od kojih mi se povraća. Neću da mu se obratim, jer on se čovjek hrani pažnjom, makar i negativnom, bitno da je u centru pažnje. To je posljedica toga što ga tata i mama nisu dovoljno voljeli, što nema prijatelja i ima izmišljene prijateljice koje su ga nagovorile da se vrati na blog. Khm. Smorovi.

Nađite život ljudi. Ima života i van bloga. Vjerujte mi. Ima.

Bar se naučite pisati, ako ništa drugo.