"Ti amo! Ti adoro! Ti voglio! Ti desiro!"
... ponavljao je u sebi, dok je tonuo u san drzeci je izmedju ruku kao leptira prepustenog zagrljaju dvije latice...
Ne, ne zeli da ih stegne previse jako...
Ne, ne zeli ni da ih otpusti suvise siroko...
Zeli samo da medju njima osjeti toplinu i snagu zelje, dok se jos jednom stapaju u Jedno... Dok osjeca ono prijatno strujanje ispod koze i lagane trzaje njenih nogu, zna, to su njeni koraci preko kapije snova... Zna, uskoro ce i on da je potrazi u savrsenom bespucu sretno usnulih...
Ne, ne zeli da se bude...
Ne, ne zeli da misli o sutra...
I ne misli, jos jednom, dok u toplini zagrljaja njene rijeci, sapnute pred spavanje, sume, poput planinskog potocica... On ih ponavlja na voljenom jeziku: "... Ti amo! Ti adoro! Ti volio! Ti desiro! Ti amo!..." i opire se snu, ali samo na jedan savrsen trenutak... Trenutak koji dotice vjecnost i raj...
Per mia unica farfalla...:)))
TI AMO TANTISSIMO!!!!! :))))
Komentari:
lepo je opet čitati te 
Još jedan od mnogih dokaza da sreća nije u večnosti nego u trenutku 
)
)Poslao
whoreofbabylon
u 20:05, 8/10/2007 | Link | |
@gulie: Hvala prijatelju! I meni je drago da te opet vidim! )))
@whoreofbabylon: Svi smo mi dio vjecnosti, a osjecam kako vjecnost postaje dio nas tek kroz takve savrsene trenutke...)))
)))
@whoreofbabylon: Svi smo mi dio vjecnosti, a osjecam kako vjecnost postaje dio nas tek kroz takve savrsene trenutke...
)))