Izmedju krila i latica...
25/5/2007
Jedinoj Smucmurastoj mojoj - da zaboravimo suze zajedno...

 

Zelim da ti poklonim sve, ljubavi... Da ti dam svoj maksimum, sve najbolje sto mogu da stvorim od sebe za nas, jer sve manje te ne bi bilo dostojno! Sve manje ne bi bilo dostojno srece koju osjecam! Beskrajne, neizmjerne i potpune! Svega onoga sto sam godinama sanjao, a onoga sto si mi samo ti donijela!

Zelio sam, mila, da ti kraj mene ne manjka nicega, ni srece, ni ljubavi, ni samopouzdanja, ni povjerenja, ni sigurnosti u svakom pogledu, a opet, i da sam u svojim ocima budem ono sto sam zelio biti! Danas, duso, zelim samo jedno - svu moju ljubav, pokloniti tebi, bezuslovno i beskompromisno, a za sve ostalo ako ikada ostane imalo vremena! Ne zelim da osjetis vise tugu, nedostatak ljubavi i paznje cak ni na tren! Samo tvoja potpuna sreca moze biti i moja sreca! Svaka tvoja suza boljela bi me jace nego noz zariven u grudi!

Ti znas sve, mila...

I dacu sve od sebe kako bi dobila sve sto mogu da ti poklonim i sto mislim da moram da ucinim, ali nikada, nikada, po cijenu ijedne tvoje suze!

Obozavam te, beskrajno!!!!

Objavio Wolfie u 17:10 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar