Žene koje to rade same
Ili
Otkud toliki broj samoubistava
Ja i još jedna, i još jedna, kad bismo je računali, imamo taj gadan običaj da na sebi oživimo sve što nas izjeda iznutra. Zna se; kada ja vidim onu prvu da riba kupatilo solnom kiselinom, ja je ništa ne pitam. Ili usisam, ili operem sudže, možda prebrišem prašinu, a ona mi bude zahvalna. Kada ona vidi da ja ribam kupatilo, donese mi makaze.
Prihvatim. Ona zapali na wc šolji. Ja uzmem da uređujem šiške. Polako, sadistički, da mi ništa ne promakne.
Onda podižem pramen po pramen, tražim procvetale krajeve, i odsecam ih veštim pokretima koje sam skinula od frizerke. Naravno, ona ima makaze, a ja testeru za papir.
Kada bacim pogled na minuli rad, obavezno mi se suze skupe u uglovima očiju i usana.
«Imaš brijač?», pitam onu prvu. Ona klimne u mom pravcu.
Uzimam, zubima ga rastavljam. Pljucnem po koju dlaku, da l' njenu, da l' moju, i pažljivo vadim žilet.
«Selotejp!»
Sestra dodaje skalpel.
«Čelo!»
Sestra sklanja krive šiške, i briše mi znoj pomešan sa bivšom frizurom.
Onda napravom koja samo u mojoj glavi podseća na trimer žustro prolazim kroz kosu, koja u pramenovima prekriva tek izribane pločice. Ne mari. Jednom oribane, lako ih je samo prebrisati.
Prva gleda, i ne trepće.
Kad završim, ja se poklonim, i odem da spavam ridajući. Sutradan skuvamo kafu, i kažemo «Pa lepo ti/mi je. Onako, nije loše.» i svet bude bolje mesto.
Sinoć, kao na đavola ugledam pakovanje davno zaboravljene farbe na ormariću iznad lavaboa. Hm....
Pošaljem muža da kupi hidrogen. Više puta ponovim «dvaaaanaest posto», jer nevičan je.
«Dvanaest?», pita po poslednji put dok izlazi na vrata.
«Uzmi od trines' za svaki slučaj, ako imaju.»
On jadan ode zbunjen, a ja ostanem uzbuđena.
Kako se ovo beše radi? Mutim, mutim, mutim. Dobro. I šta sad? Pa valjda prospem.
I tako ti ja to prospem na glavu. Valjda će se ravnomerno rasporediti. Ako Bog čuva budalu, onda i hoće.
Operem, te prosušim kosu. Crni se ovde, crni se onde. Hm.. zar nisam stavila plavu farbu? Ma šta ima veze. Uvek mogu da napravim trimer. Predstavim se suprugu kao Robert Redfrod. On me poljubi sa razumevanjem.
Odem danas u prodavnicu, a jedna tamo će ti: «U baš ti lepo, onako, nije loše.»
Izljubim je, pretvarajući se da je zbog Nove Godine.
Odem kući, skuvam kafu, odnesem je u kupatilo, i počnem da ribam, ribam ribam....
