Smori me današnje vrijeme. Ne mogu niti jednim dijelom tijela da pomaknem. Nekako su mi prsti najfleksibilniji danas pa sjedim i tipkam, umjesto da nešto korisno radim ove nedjelje. Recimo imam hrpu stvari da pripremim sutra za posao, a i parcijalu iz psihologije nisam ni dotakla, tako da... imam osjećaj da samo gubim vrijeme na internetu.
No, ne mogu se natjerati. Trebam li reći da sam tek maloprije doručkovala?! Za nekoga bi ovo grozno zvučalo. Doručkovati u 15:00?! Znam, sve znam, i ja bih slično reagovala, ali jednostavno mi treba odmora i opuštanja. Zato sam odlučila danas ostati izmedju svoja 4 zida i sve raditi onako kako mi se prohtije. Ne, ne moram danas rintati kao posljednja ludjakinja po stanu, mlatarati s krpama i deterdžantima. Jedan dan mogu iskoristiti baš ništa ne radeći. Valjda sam zaslužila?
Sve pozive za jutranje, popodnevne i večernje kafe sam nonšalantno odbila ubijedjivajući samu sebe da bih trebala učiti, ali kako je krenulo i to ostavljam 5 do 12. Nemam ni živaca ni snage.
Onaj moj se i danas vrti oko auta. Ne razumijem zašto prati auto ako svake sekunde očekuje kada će zapljuštati kiša i na kraju kao da ništa pod milim nebom nije uradio. Neka mu... pustila sam ga da radi šta mu je volja. Kada pljusne, ignorirat ću njegova zvocanja što je baš moralo zapadati kada je on izglancao ljubimca.
Jedino što bih trebala da se natjeram sada je... okupati čupavca. Cijeli dan mi se povlači oko nogu, umiljava se, a trebao bi pod hitno na kupanje jer je vani uzasno prvljavo, pa koliko god da mu perem šapice, uporno su prljave. Koliko vidim ja ovo cyber mjesto pretvaram u neku vrstu ličnog dnevnika, a nije mi bila namjera pisati kada sam piškila, kakila i zubiće oprala. No... kako rekoh: danas radim sve što mi se prohtije.
No, ne mogu se natjerati. Trebam li reći da sam tek maloprije doručkovala?! Za nekoga bi ovo grozno zvučalo. Doručkovati u 15:00?! Znam, sve znam, i ja bih slično reagovala, ali jednostavno mi treba odmora i opuštanja. Zato sam odlučila danas ostati izmedju svoja 4 zida i sve raditi onako kako mi se prohtije. Ne, ne moram danas rintati kao posljednja ludjakinja po stanu, mlatarati s krpama i deterdžantima. Jedan dan mogu iskoristiti baš ništa ne radeći. Valjda sam zaslužila?
Sve pozive za jutranje, popodnevne i večernje kafe sam nonšalantno odbila ubijedjivajući samu sebe da bih trebala učiti, ali kako je krenulo i to ostavljam 5 do 12. Nemam ni živaca ni snage.
Onaj moj se i danas vrti oko auta. Ne razumijem zašto prati auto ako svake sekunde očekuje kada će zapljuštati kiša i na kraju kao da ništa pod milim nebom nije uradio. Neka mu... pustila sam ga da radi šta mu je volja. Kada pljusne, ignorirat ću njegova zvocanja što je baš moralo zapadati kada je on izglancao ljubimca.
Jedino što bih trebala da se natjeram sada je... okupati čupavca. Cijeli dan mi se povlači oko nogu, umiljava se, a trebao bi pod hitno na kupanje jer je vani uzasno prvljavo, pa koliko god da mu perem šapice, uporno su prljave. Koliko vidim ja ovo cyber mjesto pretvaram u neku vrstu ličnog dnevnika, a nije mi bila namjera pisati kada sam piškila, kakila i zubiće oprala. No... kako rekoh: danas radim sve što mi se prohtije.