20.2.2010 -
love........

Komentara ( 1 ) :: Pošalji komentar! :: Permanent Link


20.2.2010 -
Zelim biti dio tvog zivota,tvojih zelja i snova,,,,,,
Voli me jednostavno ,samo dodirom,jednim poljupcem,
Samo misli na mene,,,,,,,

Komentara ( 0 ) :: Pošalji komentar! :: Permanent Link


19.2.2010 - love story
DNEVNIK JEDNE LJUBAVI

Noc...tamna,naizgled tiha,samo je pokoja zvijezda sitno svjetlucala na nebu.Sve je bilo kao i uvijek.Iste sive ulice,ista poznata lica...Ali,u meni je odjekivalo nesto,poput glasa koji mi govori da ce se nesto desiti.Nisam se obazirala na to.Bila sam zaokupljena mislima o njemu.Cekao me u starom parku.Prisla sam i poklonila mu najljepsi osmijeh.Nije mi uzvratio.Rekao je da me voli,ali da ne mozemo biti zajedno.Kao da se najednom srusio cijeli svijet oko mene.Svijet koji smo zajedno gradili...svijet nase ljubavi.Najednom su se tamni neprobojni oblaci nadvili iznad mene.Imala sam osjecaj da kroz njih vise nikada nece prosjati sunce.Oteo mi se jecaj koji je govorio vise nego hiljadu rijeci.Okrenuo se i otisao iz mog zivota,a sa sobom je odnio i dio mene.Dio koji mi niko i nista vise ne moze nadoknaditi.Nije mi bilo zao.Znala sam da on i pripada samo njemu.Otisao je...ovog puta zauvijek.Zadnje sto mi je rekao bilo je da me voli,ali da me volio,zar bi mi ovo uradio?Zar bi srusio nasu ljubav poput pjescanih kula pod naletima vjetra?Ne,tako okrutnog ga nisam poznavala.Kao da ga odjednom zaposjeo neki zli duh,okovao njegovu dudu i sakrio je od mene.Taj duh je bila ona,druga,osjecala sam to.Samo jedna njegova rijec stvorila je izmedju nas jedan neprobojni zid koji ce tu ostati zauvijek...vjecno.Ali poslije svega,zar je "zbogom" jedino sto ce mi ostati od njega i od nase nekadasnje ljubavi.Zar je ta mrswka rijec od sest slova ono sto ce zamijeniti nasu nekadasnju ljubav koju smo poklanjali jedno drugom,zar je ostala samo blijeda sjena sjecanja od one nekadasnje ljubavi?Zar je mogao samo tako zaboraviti sve?U medjuvremenu,nebo su prekrili tamni prijeteci oblaci.Na licu sam osjetila hladnu kap kise.Pa jos jednu...i jos jednu..Pocela je kisa.Nebo je plakalo prosipajuci suze koje su se mjesale s mojima, i uvlacile se negdje duboko u mene ostavljajuci za sobom neki gorak i bolan trag.Sve je bilo mokro,i ubrzo vise nikog nije bilo napolju,ali ja sam jos stajala na istom mjestu,oduzeta,onemocala udarcem kojeg mi je zadao,obuzeta silom jacom i od mene same.Nisam ni primjecivala sta se desava oko mene...u meni su jos hiljdu puta odzvanjale njegove zadnje rijeci...uvijek iznova i iznova,a svaki put su zvucale sve bolnije.Pozeljela sam da se istopim s kisom,da me zemlja upije,da me jednostavno nestane.Ali tada sam shvatila da moram zivjeti...Ne da bih njemu ili drugima pokazala da ja to mogu,nego zbog sebe same.Ne smijem dozvoliti da me unisti on,kome nisam nikad nista znacila.I da jesam,sad je za sve kasno.I kad se ponovo vrati...kad ga napuste druge...ja ga necu cekati.ne zelim se spustiti tako nisko,uprkos tome sto ga i dalje volim.Ovaj put je stvarno gotovo.Ali,ipak negdje duboko u meni,u nekom prasnjavom pretincu moje duse,zauvijek cu cuvati njegov lik,njegov glas,njegove crne oci.Njegove rijeci koje su bile upucene samo meni,pa makar i znam da nisu bile iskrene.Bit ce tako,zeljela ja to ili ne.On je sretan,postigao je ono sto je zelio.A ja? Ja sam i dalje samo djevojka slomljenog srca od kojeg su ostale samo krhotine koje je nemoguce ponovo sastaviti,jer nema onog najvaznijeg dijela,kojeg je odnio sa sobom i ne zeli mi ga vratiti...

Komentara ( 1 ) :: Pošalji komentar! :: Permanent Link


19.2.2010 -
Jednoga dana Bog se umorio od ljudi. Neprekidno su mu dosadjivali, trazeci od Njega sve i svasta. Zato je rjesio da se sakrije na neko vreme. Okupio je sve svoje savjetnike i upitao ih:
- Gdje da se sakrijem? Koje je najbolje mjesto?
Jedan mu je odgovorio:
- Na vrh najvise planine na svijetu.
Drugi je rekao:
- Na dno okeana, tamo te niko nece pronaci.
Treci je dodao:
- Najbolje je da se sakrijes na tamnu stranu Mjeseca, to je najbolje mjesto, ko bi te tu pronasao?

Na kraju , Bog se obratio svom najpametnijem andjelu sa istim pitanjem:
- Gde da se sakrijem?
Andjeo se nasmjesio i odgovorio mu:
- Sakrij se u ljudsko srce. To je izgleda mjesto u koje nikad ne zalaze.

Komentara ( 1 ) :: Pošalji komentar! :: Permanent Link


O meni

mesavina punka,emo stila i roka!


Poslednje objavljeno
Meni

Prijatelji
Linkovi

    Strana 1 od 1
    Prethodna strana | Sledeća strana