Neponovljiva ponuda
Bilo je to davnoo……Tek sam došla u novu sredinu i nisam baš nikoga poznavala s ulice nego
samo one iz razreda..Bio je to jedan dečko koji je bio prelijep i presavršen,zvao se Petar …No da ne duljim početi ću pisati…
Jednoga dana išla sam kući sama,imala sam slušalice u ušima i plakala sam,naravno nitko me nije povrijedio jednostavno morala sam jer…Bila sam tako uhodana i nisam ništa čula iako je
bilo pre bučno…Netko je išao iza mene nisam se osvrtala,odjednom me je netko uhvatio za
ruku tako sam bila prestrašena da sam prvo pogledala u tu ruku pa tek u njega,dignula sam glavu i pogledala u njega to je bio on PRESAVRŠENI DEČKO iz razreda nisam bila dobre volje pa sam se okrenula i otišla ali on mi je rekao da stanem:
Petar:Molim te stani!!!Želim nešto da ti kažem!!
Ja:Ne ne mogu moram,ovajj..moram kući..*o*
Petar:Molim te!!Ajde javi da ideš negdje s prijateljicom!!!Molim te!!
Ja:Ovaj…dobro ajde daj!!
Bio je tako sretan!!!Vidjelo mu se po izrazu na licu i njegove oči su bile tako sjajne…Dok sam ja bila zbunjena on je imao smiješak na licu…Nazvala sam mamu rekla sam mami da idem u kupovinu sa prijateljicama pa da ću sada samo doći ostaviti torbu…
Petar:Čekati ću te ovdje!!!Požuri se!!
Ja:Dobro!!Dolazim za manje od pet minuta!!!
Morala sam se malo urediti jer oči su mi bilo zbunjeno sretne!!!
Čekao me je!!!Došla sam do njega krenuli smo,uhvatio me je za ruku ja sam se izmaknula
sada sam bila previše nervozna i zbunjena!!!
Petar:Moram ti nešto reći!!!Ne mogu više to držati u sebi!!!Od prvoga dana sam bio zaljubljen u tebe,od kada si došla ludim nisam normalan!!!Molim te,hoćeš li biti samnom??
Ja:Molim???Ti znaš što pričaš??(OKRENILA SAM SE I OTIŠLA)
Petar:Neeeee..!!!Stani znam što pričam….molim te ne mogu da ne budem s tobom!!
Ne mogu te gledati s drugim jer…srce mi se slama!!!Molim te,budi sa mnom!!!
Ja: (Razmišljala sam…po trbuhu su mi letili leptirići)DA!!!!
Zagrlio me je i nije me puštao!!!!
Bila sam tako sretna!!!!

