13.7.2009
stranica dnevnika.....
Znas da se samo srusim u krevet i zaspim...od prevelikog premora...znas da se ponekad tesko budim...ne secam se sna...ali ostane osecaj koji stvori onu tegobu u grudima i sprecava vazduh da te nesmetano dise.... ponekad se secam svega... ali nemam osecaj koji ostane da bridi na jeziku ili treperi u oku koje krmeljivo... pokusava da ugleda poznatu belinu plafona ne bi li se brze vratila u realni svet kontrolisanih obmana...znas da su zore... bas kao ova sada...blago vetrovite i sveze... zeljna sam ledenog vetra da me siba po licu ne bi li odganala svu vrelinu koja se danima upija u mene... gori me... przi... mozda je jos neka zora bila ovakva... ali ja sam sanjala i nisam je cula... nisam je osetila...znas da te sanjam... svesna da je samo tvoj obris zalutao u moju podsvest...drsko ti scepam konture i vodim te kroz polja pognutih suncokreta... trazim ti divljenje u oku zbog bistrog potoka koji zamutimo bosim nogama umornim od pesacenja kroz pustinje sopstvenih sustina... a onda polako... svaka moja emocija... daje ti lik... pretvara te u miris... daruje mi dodir... daruje mi osmeh... savrsen osmeh... za savrseni san...

 Znas da ponekad boli i samo postojanje... postojim za druge... grabe me... komadaju... uzimaju delove koje ne mogu da kupe... a onda se jednostavno okrenu i sa osmehom odsetaju od mene... zadovoljni jer su dobili sta su zeleli... nije vazan nacin... takvi su ljudi... znam... nije vazan nacin.... cak ni motiv za mnoge stvari vise nije vazan... vazno je samo dobiti strast koja izaziva svojom nedostupnoscu...

A onda izadjem na terasu... zagledam se u nebo i pustim hladnocu da se igra po kozi...pokusavam da udahnem delic vazduha koji si izbaco iz sebe ne bih li te osetila... lecim samu sebe svakim udahom svezine jutra...osecam miris mojih cempresa koji se euforicno igraju u namenutom ritmu jutra... pustam misli da odlaze i dolaze... prihvatam istine i odbacujem lazi... zatvaram oci i pomislim...Boze...Da li On zna... koliko je jako tesko ziveti bez njega pored sebe...sa saznanjem da je tako blizu...Boze Da li On zna koliko ga Volim.... ======
objavio duuga u 14:26 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (2)
Komentara:
i kad snovi ponekad prevaziđu sami sebe,kad se uhvatimo u koštac s njima.....onda ih živimo...kao da sanjamo budni...sanjamo i smiješimo se nekome u daljini....:-)) pozdravljam te...!
Poslao proslodoba u 00:16, 14.7.2009 | Link | |
Lepo napisano...
Najvise mi se dopadaju poredjenja,koja nisu pateticna i vec poznata,vec jedinstvena i imaju smisla....
Pozzzz...

Izmenio Esperansa dana 15.7.2009 u 21:04
Poslao Esperansa u 21:04, 15.7.2009 | Link | |


Ostavi komentar