Još jedan za kraj «
30-Aug-2007 «
Nije patetika već čista realnost s kraja avgusta.
Od ponedeljka gledamo na sat. Zvoniće graja iz senovitog dvorišta od preko puta.
Zakotrljaće se ulicom živahna mladost kao klikeri šarenci.
Vreme je da napravim predračun za račun. Dete košta. Investiram u njegovu budućnost mastiljavom drvenom olovkom.
Moj dečak je otišao da se upiše u drugu godinu Gimnazije. Ljubi ga majka.
Čelo mu je sasvim zgužvano ovog jutra, a ja očekujem da će ga ubrzo razvedriti neka slatka mala iz iste smene. Samo da prvo ošiša šiške. Mrgodi se na pomen sredjivanja pribora. Gundja. Ja se mrgodim u prikupljanju energije za veliko spremanje.
Razmazili su nas prašnjavi drumovi i lenja popodnevna brčkanja. Ako, zaslužili smo.
Na potezu su udžbenici i kuvari. Zvižduk u osam.
Osmehnem se zlaćano.. Sunce je još uvek tu, hvala Bogu i biće.
Uvlačimo se u svoje kućice. Mirišu nam na uzrele plodove.. golicaju maštu i mame na zimske hedonističke bahanalije. Da nam bude lakše i lepše. Domovi se pune kao zrncima uzreli nar.
Život koji se dešava.
PS. Leto ćemo konzervirati i masecima ga konzumirati kao zimnicu, kao lepotu promena.