O 8. martu «
8-Mar-2007 «
Blogerke, prijateljice po slovu i emociji, Žene, živele Vi meni, a i ja sa vama!
Ovo je moj način.
Da je 8. mart neki fuj, šugav praznik doprineli su naši balkanski običaji napravivši od njega priliku za mezetluk i zamazivanje očiju nekakvim darovima bez mnogo srca i duha. Potiskujući u drugi plan značaj pažnje, a samim tim i Žene. Žene usamljene u duši i nesigurni muškarci se uglavnom zgražavaju nad 8. martom, zbunjena deca maminim novcima kupuju plastično cveće i glinene tanjire gubeći pravo da budu deca! Zaboravlja se simbol tog jednog cveta! Dodvoravaju se jedni drugima umanjujući mu značaj svojom plitkoumnošću i ne obrazovanjem. Prihvatanje današnjih manira širokih narodnih masa, u domovini nam, značilo bi za mene to. Ne prihvatam ih kao takve. Dan Žena nikako nije majčin dan, kako je titoizam obrnuo njegov smisao. Dan Žena nije busanje u grudi i podvriskivanje po lokalnim kafanama i djačkim kuhinjama. Kao žena, smatram se herojem Života, gradjankom Sveta.. I kada ceo svet poznaje 8. mart kao medjunarodni PRAZNIK Žena koje su slobodne, hrabre, sposobne, vredne.. borci za pravo na život, a ne samo ukras planete, hajde da i mi budemo deo njega, jer to zaista i jesmo. Ne na način na koji pokušava da nam nametne potrošačko društvo i oni, gore već pomenuti, način koje me istinski užasava, već na naš način!
Devojke moje drage, mi jesmo zaslužile ovaj dan! Uz sitnu pažnju koju možemo učiniti same sebi. I nazdraviti u naše zdravlje! Svaki dan jeste naš, pa i ovaj. Treba ga u miru i ljubavi obeležiti i podeliti. Sa svim ljudima dobre volje, bez obzira na pol.
Dostojanstveno i sa nežnošću svojstvenoj ženama.