
Desilo mi se nešto što nije ooooodavno
!
Izgubila sam ceo, upravo napisan post !
I sada nema šanse da to isto ponovim,
pa se cerekam kao da me stvarno "drma" proleće i u vrhovima prstiju!
Ustvari, i htela sam o proleću. Ne baš ovako, ali onako ili ovako.. bitan je osmeh i nestašni čuperak razbarušen prolećnjim čarlijanjem probudjenih misli i osećaja
.
Nekako je stvarno stiglo !
Od cvrkuta i divne svetlosti koja me probudila u rano jutro, što mi zaista prija, do kafice koja je dobila naročitu aromu od atmosfere širom otvorenih prozora. Kao da je tristotine malih crnaca promrdalo u meni, i svi bi nešto hteli! Lakonoge dobiše na elanu, pa posle višemesečnog bojkota, same, odštrapaciraše. A oko kao na zejtinu. Travka ovde, cvetić tamo, po neka lepa guza u mimohodu, osmeh klinca iz komšiluka, I pozdrav gospodje koja tvrdi da prodaje najkvalitetnije gaće u gradu, upravo tu, na trotoaru.. jer obilazak čaršije nema smisla ako se ne procunjam po pijaci. A pijaca! Milina od kolorita i graje lokalnih sokačara i modernizovanih seljanki, koje dok pakuju zelenu salatu i mladi luk ćeretaju mobilnim telefonom. I ne smeta mi, propratim smeškom i ljubaznošću s poletom koji bih trajno zadržala u vekni vrućeg hleba, s privilegijom provincijske domaćice!
Što i vama želim
, ruku prepunjenih svežim zelenišem i prolećnim cvećem!