Kao kamen u nebo «

17-Nov-2007 «

I tako ja, izgrudvana od ovog ranog subotnjeg jutra, da ugrejem prstiće i pronadjem svoje odlutale drugarice ( neću da ih imenujem, prepoznaće se),  procunjam odjutros internetom, otkrijem neke nove, fino prirodom obojene staze, i prošetam starim puteljcima po kojima sam ostavila listiće duše svoje lutanjem.. Svaka stopa pod kapcima uleže u prepoznati trag..  jasan i udoban. Moj. Razgrćem sneg od  fluorescentnih uspomena.. da me oblije tada  senama prikriveni sjaj, osećajem obeležen put do doma srca mog.
 Pulsira. Evo ga. I opet raste. Osvaja. Ja ništa, a on sve sam od sebe kazuje.



Image Hosted by ImageShack.us

ZALJUBLJENA

Ona stoji na mojim očnim kapcima
I njene kose zamršene su u mojima,
Njeno telo ima oblik mojih ruku,
Ona je boje mojih očiju,
Ona se utapa u moju senku
Kao kamen u nebo.

Ona ima uvek otvorene oči
I ne dopušta mi da spavam.
Njeni snovi pri punoj svetlosti
Mogu sunce da ispare,
Zbog njih se smejem, plačem i smejem,
Govorim, a ništa ne kazujem.

Pol Elijar




Powered by BlogOye!