Nisam mu odolela.. Krilato "čudovište".. kao iz mašte. Vredno od cveta do cveta.. CVETA. Jesenje ruže u bašti moje majke obleće i na njih sleće. I tu moj pogled ne bi da remeti koncentraciju. I igru.. koja život znači. Tek buket najlepših želja za sledeću zimu. Sit i bezbedan do proleća.. A cveće će ovo cvetati još dugo.. i kada ga prekriju pahulje. I kada vegetacija sasvim zamre. Ispod belog pokrivača namigivaće svojim sunčanim osmehom i činiti nas obojeno srećnim. I nisam mislila da "kačim" mnogo slika.. nisam stvarno ! Izvinite, unapred, na dosadi ! Vaše Drvo.