Ringispil

20.7.2008

Topole da pomjerim

Sjedim,  a  isuviše sam lijena da ustanem i uzmem daljinski pa da ne gledam ovaj glupavi film. I koliko god da   zakrenem glavu opet ga vidim. I čujem.

 I sjedim, a isuviše sam lijena da ustanem i uzmem novine sa stola. Mrsko mi nekako.

Baš sam se,  ono,  ugodno namjestila.

 Pa tako, sjedeći, poželih da mogu, ovoga trena,  da zavirim na neko drugo mjesto.

Znam ja tačno  koje. Lutala ne bih, nimalo. I da  svojom mišlju barem  dodirnem jedne ruke koje su daleko. Da osmjeh jedan  vidim.

Kamenčić u džepu da  ponesem. Oblutak. Onaj što se s’ njim na rijeci prave žabice.

 Poželih još da zakoračim preko vazduha, da zgrade malo ispomjeram, da topole nakrivim na  jednu stranu i  napišem jedno „volim te“  na nebu.

Sve to poželih,  sjedeći  nepomično.

 Eh, da sam ja  Perhan...

11:14, 20.7.2008 Poslao Anoniman

lep je osećaj ponekad biti u takvoj vrsti fizičke nepomičnosti i psihičke dinamike koja nosi pravo u nebo, tamo nekuda među zvezde, iznad svetova, gde se pomišlju i čežnjom ispunjavaju one skrivene želje iz naših nedosanjanih snova i savladava nesavladivo..:o))
..lepo je praviti žabice i biti pored vode, dok je onako mirna i dok se nebo u predvečerje ogleda u njoj pa nam se čini (kada se zagledamo) da je nebo svuda oko nas.

11:15, 20.7.2008 Poslao kojak

ovo sam naravno bio ja koji ne volim da budem anoniman ( ali u žurbi eto :o))

11:03, 21.7.2008 Poslao alea

Probaj, mozda jesi Perhan samo jos ne znas

20:44, 21.7.2008 Poslao marin

u tvojoj energiji se oseća moć Perhana ...