Vidi ove oci tako zelene
Mogao bih ih gledati hiljadu godina
Hladnije od mjeseca
Bilo je tako dugo
I ja gasim vatru 
sa benzinom

Osjeti moju krv prokljucalu
To je samo strah da te gubim
Zar mi ne znas ime
Toliko vremena

Pogledaj ove oci tako crvene
Crvene kao da dzungla gori
Kad me osjete blizu
Spuste zavjese I predomisle se
Bilo je tako dugo

Jos uvijek ova pulsirajuca noc
Zaraza koju zovem otkucaj srca
Samo budi jos sa mnom
Ne bi vjerovala kroz sta sam proso
Bila si tako dugo
Bilo je tako dugo
I ja sada gasim vatru
sa benzinom
gasim vatru
sa benzinom

Vidi ove suze tako plave
Bezvremensko srce
za koga nema lijeka
Te suze ne mogu osusiti nikada
Odluka napravljena
za koju nema popravke
Vidi ove oci tako zelene
Mogao bih u njih zuriti hiljadu godina
Samo budi jos sa mnom
Ne bi vjerovala kroz sta sam prosao

Bila si tako dugo
Da, bilo je tako dugo
I ja gasim vatru
sa benzinom
gasim vatru sa benzinom...

****



*****

Naslovna tema iz filma Ljudi macke iz 1982 sa Nastasjom Kinski u glavnoj ulozi. Muziku za ovu pjesmu nije uradio Dejvid Bouvi, nego Djordjo Moroder, dok je Bovi napisao ove stihove i maestralno odpjevao.

Milo dijete u ovom vremenu
ti ces vidjeti liniju
Tu liniju povucenu
izmedju dobra I zla
Vidis tog slijepog covjeka
kako puca na ovaj svijet
Kursumi lete, danak uzimaju

Ako si bio los,
oh Gospode znam da jesi
I nisi bio pogodjen
od tog leteceg olova
Bolje zatvori oci svoje
Sagni glavu,
Cekaj na rikošet

Zelim cuti krik tvoj

Milo dijete u ovom vremenu
ti ces vidjeti liniju
Tu liniju povucenu
izmedju dobra I zla
Vidis tog slijepog covjeka
kako puca na ovaj svijet
Kursumi lete, danak uzimaju

Ako si bio los,
oh Gospode znam da jesi
I nisi bio pogodjen
od tog leteceg olova
Bolje zatvori oci svoje
Sagni glavu,
Cekaj na rikošet

Moram cuti tvoj krik

Oh Boze, ne, ne cini to, Oh ne, ne, ne, ne, ne ...

****


****

Jedna od najlegendarnijih pjesama moje generacije. Stvar koja je imala sve, od laganog uvoda na orguljama, pa do cuvenog vristanja Ian Gilana i Blekmurovih bravura na gitari. Child in time je izdat na albumu Deep Purple In Rock, ploci koja je definitivno odredila da se predam rokenrolu do danasnjih dana.

Probudih se jednog lijepog dana
I svijet je bio predivan
Bio sam u caroliji jednog sna ljetne noci

Sanjao sam o tom starcu
Sto je sjedio I gledao kisu cijele noci
Nije mogao sklopiti oka dok su kapi padale

Rekao mi je o ljepoti
Skrivenoj u nasim celima
Rekao mi je o ruznoci
Koju pokazujemo umjesto toga

I kada pogresno stanemo negdje nogom
da li ucimo na tom bolu
Jedan san ljetne noci dok je on kisu gledao

Tada, u ponoc use sebi jos jedno pice
I primaknu moje uho
Poslije ponoci sjedili smo jos pola noci
ili mozda I duze
I poce da mi prica cemu to sluzi sve

Probudio sam se u fotelji
On je nestao, ja ne znam gdje
Ostavivsi me da je sjedim I posmatram kisu

Uopste nemam dobro pamcenje
Ali njegove rijeci su odjekivale
Jedan san ljetne noci I opet ponovo budan

Mozda ga vise necu pronaci
Mozda je nestao zauvijek
Mozda cu morati da sjedim ovde
Gledajuci vrijeme

Jedna stvar mi je sigurno pomogla
U toj dugoj noci
Pokazavsi mi nesto drugo a ne da li sam u pravu ili ne

I ako u ponoc ne mozes da spavas
Ja ti mogu primaci uho
Poslije ponoci sjedicemo jos pola noci
Ili mozda I duze
I reci cu ti cemu to sve sluzi

Probudih se jednog lijepog dana
I svijet je bio predivan
Bio sam u caroliji jednog sna ljetne noci

*****


*****

Gledam i gledam.
Da li si to ti ?
Pa dobro, zovite me tako.
Hvala.
Daj mi prst brzo.
Evo.
Prst brzo.
Glad.
Spavaju.
Klupa i sto.
Ispod drveta.
Hladovina pokriva jutro.
i tople solje.
Skroz daleko
neka brda,
nesto hoce da mi kazu
bez rijeci...

Budzaci 1979, prava raja nikad nema vremena
na golim zicama do same ulice
Ti I ja se trebamo sresti
Gundelji iskacu kao kamencici
Sa farovima uprtim u zoru
Bili smo sigurni da tome nece doci nikada kraj
I nije me cak ni briga da prodrmam te nemire

I mi ne znamo
gdje ce nase kosti pocivati
Valjda u prasini
Zaboravljene I absorbovane u zemlju pod nama

Prevariti dokone I dosadne
Oni nisu sigurni sto smo usli u radnju
Grad morfijuma propusta rokove da vidi
da nas nije nista briga kao nemirni sto smo
Osjetimo privlacnost u zemlji od hiljadu krivnji
I prosuti cement, oplakan I osiguran
Prema svjetlima I gradovima ispod
Brze od brzine zvuka
Brze nego sto smo mislili da cemo ici, ispod brzine nade
Mišo nije nikad znao pravila
Druzio se sa frikovima I klosarima
bez potrebe za izvinjenjem, znam te bolje nego sto se pretvaras
da vidim da nas nije briga da prodrmamo te nemire

I mi ne znamo
gdje ce nase kosti pocivati
Valjda u prasini
Zaboravljene I absorbovane u zemlju pod nama
Te vrelina ulice, navaljivanje zvuka
Kao sto vidis nema nikoga tu

****


****

Sjajna pjesma, koja mene vraca negdje u kraj sedamdesetih,
u mladost i dane kada smo mislili da oni nikada nece proci,
ali to vise nije vazno, od kad se pojavila, osvojila me i zapjevala zadihana, prvi put...
I mi kao ne znamo...