~ Alhemicar ~
30/6/2008
Alhemicar

Sitno kamenje se bijeli
Na raskrsnicama malo trave
i crvenica se mrvi
Zuti cvijetovi, suvi
zamisljeni padaju...

Svjetlost kao paucina
tanka i prozirna
lijepi se po licu
koje gori kao lim
na krovu u podne...

Ponoc me stize
ne cuju se zvona
samo neki pisak
kao dobra zelja
naslonio se na rame...

Kisa nece pasti
jedino rosa u zoru
ako ne klonem
na odsjaju jutra
dok alhemicar
pretvara olovo u zlato...
Objavio Cigo u 15:50 | kategorija: Poezija
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (2) | Pošalji komentar


[Template by: Rapsodia Colors.net] [Adaptacija za BlogOye Portal: WhoreOfBabylon]