Sredinom devedesetih Alanis izdaje album Narezana mala pilula odbacujuci proslost tinejdzerske pop atrakcije i neocekivano dozivljava planetarni uspjeh zajedno sa jos dvije kanadske pjevacice Sinaja Tvin i Selin Dion, koje se takodje u tom periodu penju na vrh top lista cijelog svijeta...

Od svih pjesama najvise mi se dopada bas ova, zbog hipnotickog ritma, sarmantnog spota i usne harmonika, bas koliko treba...

Alanis Morissette - Ruka u dzepu

Ja sam svorc ali srecna
Ja sam siromasna ali fina
Ja sam mala ali zdrava, jeee
Ja sam otkacena ali prizemna
Ja sam razumna, ali savladana
Ja sam izgubljena, ali puna nade

Sta ako sve dodje do toga
Da ce sve biti dobro, dobro, dobro
Drzim jednu ruku u dzepu
I drugu dizem za pozdrav

Osjecam da sam pijana, ali trijezna
Ja sam mlada I neplacena
Umorna sam ali I dalje radim, jeee
I brinem, ali sam bezvrijedna
Ovde sam, ali u stvari sam vec otisla
Ja grijesim I zao mi je, duso…

Sta ako sve dodje do toga
Da ce sve biti stvarno dobro
Drzim jednu ruku I dzepu
a drugom se igram cigaretom

Sta ako sve dodje do toga
Da nisam jos sve uspjela da shvatim
Drzim jednu ruku u dzepu
a drugom pokazujem peace znak

Slobodna sam, ali tu sam
Zutokljunac, ali mudra
Stidljiva sam, ali otvorena duso
Tuzna sam, ali se smijem
Ja sam hrabra, ali prestrasena
Muka mi je, ali sam lijepa duso

I sta ako se sve zakuha do toga
Da niko jos nije shvatio sta se desava
Drzim jednu ruku u dzepu
I drugom sviram po klaviru

Sta ako sve dodje do toga prijatelji moji
Da ce sve biti bas dobro, dobro
Drzim jednu ruku u dzepu
I drugom masem da pozovem taksi…

*****

*****

Kontam nesto o devedesetim. Kako vrijeme leti, vec su i devedesete postale dovoljno daleko, da polako postaju nostalgicne. Mada simbol najgorih godina koje su nas zadesile, i i ako je tada harao rat i umiralo se, ipak se i zivjelo, jer se tako mora. U covjekovoj prirodi je da se zaboravlja sve lose i ono dobro isplivava na povrsinu, kao sto i treba dobro da pobjedi zlo.
Dakle nostalgija nema veze kako je zaista bilo nekad, vazno je da to dovoljno daleko, a i to se mijenja, sa godinama, treba da bude sve dalje i sve tako do kraja, taj razmak je sve veci i veci, dok se sve ne spoji i kada je sve dovoljno blizu i dovoljno daleko, kada vrijeme prestane da bude bilo kakav faktor.
Da ne pricam o ratu, da ne pricam o seobama, da ne pricam o politici, da ne pricam o sudbinama miliona.
Pricao bih o muzici.
Tako tokom devedesetih mnogo toga je promaklo pored mene, jednostavno nisam bio u prilici da to pratim.
Npr sad preslusavam Radiohead i onako sta stignem...
Ovog puta bi podsjetio na jedan veliki hit potpuno nepoznate grupe  OMC, sa Novog Zelanda, grupe koju su oformili dva drugara iz najsiromasnijeg predgradja Oklenda Otare, a OMC bi znacilo, ironicno Otara Millionaires Club.
Da kazem jos da je pjevac i glavni autor iz plemena Maora i potice negdje sa egzoticnih ostrva juznih mora.
Bas je zanimljivo, kako su tako ljudi zivjeli rastrkani po malim ostrvcima nepreglednog Tihog Okeana,
od Havaja, Tahitija, pa sve dole do Novog Zelenda.

Dakle OMC i How Bizzare koji postize planetarni uspjeh, sireci se od Novog Zelanda, pa do Australije i onda se penje na top liste Engleske i Sjeverne Amerike. Na zalost poslije grupa se raspada i ostaje u sjecanju kao cudo jednog hita...
Spot je simpatican i kulersko je plesanje, sto mi se bas svidja. Bas sam kupio tada i CD u nekoj zalagaonici i dosta sam ga slusao, ima neku atmosferu taj cijeli album.

******

*****

Cujem cipele tvoje
u kutiji spakovane
suskaju pred put

Vidim marame tvoje
pored prozora
leprsaju pred svitanje

U kosi klize snale
pomjeraju se same
zatezu se polako

Na trgu guzva
slavi se nesto
I hladan vazduh
umiva lice
kao na planini
kad poleti sova
sigurno kroz noc
izmedju grana…

Dolazi miris...

Citajuci biografiju Leonarda Koena, saznao sam neke stvari, koje i nisam ocekivao. Znao sam od prije da je rodjen u Montrealu i da je netipicno karijeru pjevac poceo tek sredinom svojih tridesetih godina. Do tada je bio samo knjizevnik i pisao je pjesme i knjige, koje su osvajale nagrade, ali ne i citaoce, tako da uvijek u finansijskim problemima zapocinje jednu novu ili staru karijeru. Kako se uzme, i dalje je pisao stihove i pomalo knjige, ali tu je sada i njegov glas, koji se mijenja godinam i sa svakom popusenom cigaretom postaje dublji i oporiji. Za prave pjevace to bi ucinilo i stetu, ali posto Leonard nije pravi pjevac, sto je i sam priznao ironicnim stihovima o svom "zlatnom" glasu, pa cak i kada 1993 dobiva nagradu Juno, kao pjevac godine, izjavljuje da je to moguce samo da se desi u Kanadi, i tako tih 50-60 hiljada cigareta je napravilo jednu neponovljivu boju glasa.
Nego da se vratimo ne nesto drugo. Na pravilo tri stranice na dan, koje on sam sebi namece u periodima kada je pisao knjige, najcesce provodeci dane na grckom ostrvu Hydra, gdje je jedino prevozno sredstvo bio magarac.
U stvari iznenadilo me da je takav jedan boem i pjesnik bio tako disciplinovan i uredan u nekim stvarima. Znaci mora se napisati svaki dan tri strane, sto i nije toliko mnogo, mozda ni tako tesko, ako je Balzak pisao roman preko noci, ali ipak ako zamislilo sto dana po tri strane, za neka tri mjeseca, trebalo bi da se mnogo napise.
A nije to nesto mnogo, hej samo tri stranice na dan, ili da te tri stranice pretvorimo u nesto drugo, svako prema svojim zeljama, da svako nadje neke svoje tri stranice, necega...

A evo malo i slika sa Idre






Jednostavnost i mnogo svijetla, na posljednjoj slici je Merien, iz pjesme...

Dodji i drzi me za ruku
Da te osjetim u zivo
Nisam siguran da razumijem
Ovu ulogu koju nisam biro

Sjedim i obratim se Bogu
I na moje planove se smije
Iz mene govori jezik
koji se ne razumije

Samo zelim da osjetim ljubav pravu
Osjecaj doma u kome zivim
Jer tece previse zivota
kroz moje vene,
I odlazi od mene

Ne zelim da umrem
Ali mi se i ne zivi
Prije nego sto se zaljubim
Pripremam se da je ostavim
Do smrti uplasen
Zbog toga stalno bjezim
Prije nego stignem,
Vidim se kako dolazim

Samo zelim da osjetim ljubav pravu
Osjecaj doma u kome zivim
Jer tece previse zivota
kroz moje vene,
I uzalud prolazi

I trebam da osjetim pravu ljubav
Da tako bude do kraja
Nije mi te nikad dosta

Samo zelim da osjetim ljubav pravu
Osjecaj doma u kome zivim
Jer tece previse zivota
kroz moje vene,
I odlazi od mene

Zelim samo da osjetim ljubav pravu
da tako bude do kraja
Postoji procjep u mojoj dusi
Mozes da ga vidis na mom licu
To je stvarno veliko mjesto

Dodji i drzi me za ruku
Da te osjetim u zivo
Nisam siguran da razumijem
Ovu ulogu koju nisam biro

Nisam siguran da razumijem
Nisam siguran da razumijem
Nisam siguran da razumijem
Nisam siguran da razumijem
Nisam siguran da razumijem
Nisam siguran da razumijem
Nisam siguran da razumijem

kakva priroda u ovom spotu ...

Kao ptica na zici
cugeri u ponoc na ulici
Na svoj nacin pokusavam
biti slobodan

Kao mamac na udici
kao vitez iz staromodnih knjiga
Sacuvao sam sve svoje medalje za te
Ako sam, ako sam bio grub nekada
Nadam se da mozes da predjes preko toga
Ako sam, ako sam neiskren bio
Nadam se da znas da nisam tebi nikad htio

Kao beba, sa prvim placem
Kao zvijer sa svojim macem
Rastrgao sam svakog ko je dopro do mene
Ali se kunem ovom pjesmom
I svim sto sam uradio lose
Za tebe popravicu sve

Prosjak sa drvenom stakom mi rece
 "Previse traziti ne smijes."
I lijepa zena u sjeni njenih vrata
"Zasto ne trazis vise ?" kroz suze prosapta

Kao ptica na zici
cugeri u ponoc na ulici
Na svoj nacin pokusavam
biti slobodan ...

*******

******

Maša - Ptice u noci

Na domak Jerusalima
Hodao sam usamljen po mjesecu
I ako je milion zvijezda sijalo
srce mi je na dalekoj planeti ostalo
da se oko Aprila mjeseca okrece.
Vrteci se po tuznom luku
ja sam izgubljen bez tebe, izgubljen bez tebe
Na kraju sva kraljevstva pepeo i prah postase
i potonuse u more
Za tobom sam lud, za tobom lud...

I iz usamljene tamne doline
Odjekuju stare tuzne pjesme
I uz svaki korak mislim na tebe
Svaki korak samo za tebe
I svaka zvijezda i zrnce pijeska
iz presusenog okeana
Kazi mi, koliko jos dugo ? Koliko jos dugo ?

Kazu ima grad u pustinji
ostavstina starih kraljeva
Ali sad je u rusevinama sve
Gdje lelecu vjetrovi i zavijaju vukovi
Ovo su djela covjeka
Ovo je nasa obasjana teznja.
Pretvorila bi moj zivot u robiju
Ako postanes necija druga zena
Sa svim okovima istopljenim
Moji neprijatelji slobodno hodaju
Za tobom sam lud, za tobom lud...

I nikada u zivotu prije
Nisam se osjecao vise sam
I ako imam sve sto vidim
Ne znaci mi nista
Nema uspjeha
u svim nasim pricama, bez ljubavi...

Na domak Jerusalima
Hodao sam usamljen po mjesecu
I ako je milion zvijezda sijalo
srce mi je na dalekoj planeti ostalo
da se oko Aprila mjeseca okrece.
Vrteci se po tuznom luku
ja sam izgubljen bez tebe, izgubljen bez tebe
I ako imas kljuceve da unistis
sve sto vidim
Sa svim okovima istopljenim
Moji neprijatelji su slobodni
Na kraju sva kraljevstva pepeo i prah postase
i potonuse u more
Za tobom sam lud, za tobom lud...


Jaka stvar, nenormalno...

Koliko puta si me zvala
I ja sam znao da je kasno
Ostavio sam svakoga
I ne znam gdje grijesim
Ne osjecam se krivim
Ali te razumijem, da znas
Postoji zakon, postoji ruka, postoji znak
Postoji zakon, postoji ruka, postoji znak

Sad mi je srce kao zulj
Od svega toga sta radim
Ako mjesec ima sestru
Onda to moras biti ti
Zauvijek cu ceznut za tobom
I to nije bio moj plan
Postoji zakon, postoji ruka, postoji znak
Postoji zakon, postoji ruka, postoji znak

Cijeli posao poce da se ljulja
I od kada je tako
Ja ne trazim milost
ne od covjeka
Ni ti ne trazi milost
dok jos mirno dises zrak
Postoji zakon, postoji ruka, postoji znak
Postoji zakon, postoji ruka, postoji znak

Ne osjecam se krivim,
krivci su previse dobri
postoji zakon, postoji ruka, postoji znak
postoji zakon, postoji ruka, postoji znak
To je sve sto mogu da kazem, duso
To je sve sto mogu da kazem
Niti su me slucajno sklanjali
pola mog zivota od tebe
Padam sa svojim andjelom
dole uz lanac komande…

Postoji zakon, postoji ruka, postoji znak
Postoji zakon, postoji ruka, postoji znak
Postoji zakon, postoji ruka, postoji znak


Zao mi je sto ne mogu da pronadjem video za ovu sjajnu pjesmu... pa cu napraviti jedan prosti...

If the moon has a sister
It's got to be you...

s tobom pisem pjesme
nasa ljubav je mastilo
i gdje ostavi trag
ne moze se vice obisat...
ja najvise volim
kad po mome srcu pise
i slova ulaze u meso
i iz srca nalaze put do duse...
sve kroz vene putuju
obidju tijelo 86000 puta
u samo jednom danu...

Jedna od mojih omiljenih pjesama Toma Waitsa, negdje osamdesetih sam kupio prvi put jednu njegovu kasetu, ne mogu se sjetiti tacno koji je to bio album, ali kaseta je bila na nekom velikom snizenju u lokalnom Foto-Optiku, a ja student, pa sam je kupio i ova stvar me osvojila na precac.
Pjesma je jako melodicna, ritmicna sa lijepom harmonikom…
Ovaj snimak je uzivo i nije bas tako impresivan kao studijski, a Tom pjeva svojim teskim glasom, ovu tesku pjesmu…

Moj vjerni drug ko pokisla kokos
u staroj kafani
nikad nije sanjao prije
nego sto je morao da ide
Dok zvono visi u tornju
stari ujak je zovno rundu
ne brinite zbog vojske
u hladnoj, hladnoj zemlji

Sad nemoj da si placljiva beba
puna je ostava drva
i ptica je na dimnjaku
i kamen u mom krevetu
Kad su svi putevi saprani
oni salju flasu pica u krug
i ja u narucju (ovde kaze wait in the arms, sto mislim da tu u stvari misli na sebe, Tom Waits)
hladne, hladne zemlje
hladne, hladne zemlje

Traka leprsa sa vrbe
i uzad od ljuljacke
I trnje sa kupina
siri se uz stranu kraj puta
dok nas macak spava na posti
I necemo nikada otici u grad
dok ne sahranimo svaki san
u hladnoj, hladnoj zemlji
hladnoj, hladnoj zemlji

Daj mi tu pusku staru
i metaka kutiju punu
da razvalim krov na stali
i skotrljam ga niz brdo
Da nalozim klavir
jer daleki trg samo je san
A skupa cemo lezati
u hladnoj, hladnoj zemlji
hladnoj, hladnoj zemlji
hladnoj, hladnoj zemlji

Mozes zvati policiju da dodje
samo ponesi Bibliju i konopac
I punu kutiju buntovnika
I komad sapuna
Naslazi pun gepek gumama
I spali ih sve
I ponesi koji dinar sa sobom bebo
u hladnu, hladnu zemlju
hladnu, hladnu zemlju

Skini limenog pijetla sa krova
i udri ga kamenom u glavu
prestani da pricas sa komsijama
dok svi ne pocrkamo
Cuvaj se moje naravi
i psa kojeg sam naso
baci sve prozore
u hladnu, hladnu zemlju
hladnu, hladnu zemlju…

************

Sjecam te se dobro u Celzi Hotelu
pricala si tako hrabro I slatko
spustajuci glave medju moje noge
dok su limuzine cekale na ulici

To su bili dani I to je bio Njujork
trcali smo za novcem I mesom
I to se zvase ljubav za radnike u pjesmi
I jos je uvijek za one koji su jos tu

Ah ali ti si odustala, zar nisi duso
samo si okrenula svoja ledja u gomili
ti si otisla, I nikad nisam cuo da kazes
Trebam te, ne trebam te
Trebam te, ne trebam te
I sve tako se vrti u krug

Sjecam te se dobro u Celzi Hotelu
bila si slavna, tvoje srce legenda
Rekla si da volis zgodne muskarce
ali sam ja bio izuzetak

I stisnula si saku za sve kao sto smo mi
pod pritiskom figura ljepote
ispravila si se poslije I rekla, "Nema veze
mi smo ruzni, ali imamo muziku"

Ah ali ti si odustala, zar nisi duso
samo si okrenula svoja ledja u gomili
ti si otisla, I nikad nisam cuo da kazes
Trebam te, ne trebam te
Trebam te, ne trebam te
I sve tako se vrti u krug

Ja ne mislim da sam te volio najvise
Ne pamtim svaku palu pticu
Sjecam te se dobro u Celzi Hotelu
to je sve, ne mislim cak o tome cesto...


Ovaj prevod sam uradio davno, i evo po prvi put da ga objavim.
Interesantno je reci da je ova pjesma posvecena Dzenis Dzoplin, naime njih dvoje su se sreli u liftu cuvenog Celzi Hotela u Njujorku, gdje su vrijeme provodili i ustvari zivjeli mnogi umjetnici tog doba.
Dzenis je usla u lift i zatekla Koena, koji je upitao "Koga trazite", ona je rekla "Trazim Krisa Kristofersona",
na sta je on odgovorio, "Imas srece, ja sam Kris Kristoferson"

Prije mnogo godina slusao sam ovu pjesmu, tiho, u mraku kuhinje gdje sam spavao,
ne razumijuci o cemu se radi... osim onog I need you...
u isto vrijeme na drugom kraju gradu, jedna djevojcica je isto lezala u svom krevutu u kuhinji i slusala
neku svoju muziku i mi smo se voljeli, a da to nismo ni znali...

*****

 

Plesi mi ljepotom tvojom sa violinom plamenom
Plesi mi kroz strepnju dok se ne vratim sigurno
Podigne me kao maslinovu granu i golubica budi ti
Plesi mi sve do kraja ljubavi...
Plesi mi sve do kraja ljubavi...

Oh daj da vidim ljepotu tvoju bez ijednog svjedoka
Da osjetim, kao u Vavilonu, lakocu tvoga koraka
Polako mi pokazi granice koje znamo samo mi
Plesi mi sve do kraja ljubavi
Plesi mi sve do kraja ljubavi

Plesi mi do vjencanja, plesi mi dalje I dalje
Plesi mi jako njezno i dugo ne prestaji
Ispod ljubavi smo nase, lebdimo nad njom
Plesi mi sve do kraja ljubavi...
Plesi mi sve do kraja ljubavi..

Plesi mi za djecu sto mole da se rode
Plesi mi kroz zavjesu dok se poljupci ne umore
Podigni sator mali, da sklonimo se mi
Plesi mi sve do kraja ljubavi...
Plesi mi sve do kraja ljubavi...

Plesi mi ljepotom tvojom sa violinom plamenom
Plesi mi kroz strah dok se ne vratim sigurno
Podigne me kao maslinovu granu i golubica budi ti
Plesi mi sve do kraja ljubavi...
Plesi mi sve do kraja ljubavi...

****

Postoji mjesto ispod planine
Gdje ususkanu cuvam uspomenu
I u mojim mislima
Jos uvijek zelim da idem tu
Vaskrsenje moje na tom prostoru

Plavi, plavi prozori iza zvijezda
Podize se mjesec zut
Velike ptice preko neba lete
Na nase oci bacaju sjene
I ostavljaju nas njezne
I lagane, lagane, lagane

Mozes li me cuti duso sada ?
Lanci su zakljucani
I ukrsteni preko vrata
Duso, nekako pjevajmo skupa.

Plavi, plavi prozori iza zvijezda
Podize se mjesec zut
Velike ptice preko neba lete
Na nase oci bacaju sjene
I ostavljaju nas njezne
I lagane, lagane, lagane...

Ovo je dosta slobodan prevod, original kaze
Postoji mjesto u sjevernom Ontariju,
ali i sam autor kaze da se to ne odnosi ni na kakav poseban grad,
nego na neko stanje i osjecanja, tako da sam ja  to preveo na ovaj nacin,
kao i sam naslov, onako kako ja dozivljavam kada cujem tu pjesmu...

***************
Iz filma Posljednji valcer, koga sam gledao jedno 5-6 puta...

Njezno me voli
Voli me duso
Ne pustaj me nikada
Ispunila si zivot moj
I toliko te volim ja

Njezno me voli
Iskreno me ljubi
Ispuni moje snove sve
Za moju dragu volim te
I zauvijek samo tebe

Njezno me voli
Voli me dugo
Dovedi me do srca svog
Tamo gdje ja I pripadam
I nikad da se odvajam

Njezno me voli
Voli me draga
Reci mi, ti si moj
I sve ove godine bicu tvoj
sve dok vrijeme postoji

(kad se na kraju ispune snovi moji
draga ovo znam
sreca ce te pratiti
bilo gdje da krenes ti)

Za Mašu :-)

Sjedio sam na ogromnim stepenicama ispred zgrade Kapitol Hila u Havani. Zgrada je valjda kopija zgrade americkog kongresa sa onom ogromnom kupolom i nevjerovatnim stubovima i skulpturama. Sve je nepojmiljeve velicine, autobusi se guraju sa turistima, dok ulicama prolaze americka kola iz pedesetih godina. Zaista originalna americka auta stara po cetrdeset, pedeset godina i izgledaju sjajno. Americki automobili iz pedesetih su zaista izuzetni. Te ogromne sjajne masine sa krilima sa strane su imale nesto posebno u sebi. Kada je na Kubi zavrsena revolucija na Novu Godinu 1959 godine, vrijeme je u neku ruku tada stalo. Vise nisu dolazili automobili iz Amerike i Kubanci su krpili ono sto su imali, a srecom lim moze da traje beskrajno jer nema zime i soli. Poslije djelimicnog otvaranja nakon pada Sovjetskog Saveza, jer nisu prosto imali izbora, Kuba postoje turisticka atrakcija za sve osim za Amerikance. Njima je zabranjen pristup i to ne od strane Kube, nego od vlastite administracije.
Bilo je jako vruce i glava me je rasturala, mislio sam da ce da mi popucaju svi kapilari. Pomislim kako bi bilo dobro da imaju one pijavice da mi isisaju malo krvi i da popusti ono pulsiranje, bum, bum, bum... Oznojio mi se nos ispod naocara i nabio sam kapu. Prija mi kad se znojim. Ljudi se slikaju na stepenicama, dok je preko ulice neka stara zgrada evropskog tipa. Veliki prozori sa ukrasima, lukovi i zeljezna kapija za ulaz u unutrasnje dvoriste.
Ugledah neku Kubanku kako se mota ispod stepenica na trotoaru. Sidjem dole da vidim dali prodaje cigare, koje su dosta skupe po prodavnicama. Kutija Monte Kristo sa 25 komada je oko 120 dolara, sto je opet jeftinije nego u Kanadi gdje se prodaje jedna takva cigara po 18 do 20 dolara. Legenda kaze da te cigare motaju zene, rolajuci fine listove duvana uz svoje butine.
Silazim i gledam je pravo u oci. Nije mnogo trebalo da to primjeti i pridje mi i sapne cigars. Reko posto je, 25 dolara kutija. Super, dolar po komadu. Reko OK. Prelazimo ulicu i niko se ne zaustavlja da bi mi presli. Iskustvo iz otadzbine je tu i nema problema, bezbjedno smo na drugoj strani. Usput odvajam 25 dolara i stavljam u poseban dzep. Kako smo otvorili kapiju od unutrasnjeg dvorista, uopste se ne sjecam. Uglavnom dvoriste je lijepo, podjseca me na beogradske zgrade is serije Otpisani. Usli smo u jedan stan na prizemlju. Prepun je ljudi, sve generacije su prisutne i svi nesto pricaju, obracaju mi se. Tu je i neki mladji momak, on prica engleski i pokazuje mi kutiju Monte Krista. Vadim pare i dajem mu i istovremeno uzima drvenu kutiju. Kao da su bili iznenadjeni sto sam ih odmah platio i pocese mi nuditi da kupim jos jednu kutiju, jos skupljih cigara koje su bile svaka pojedinacno zapakovana u metalne tube. Pomalo osamucen od tableta mjesaju mi se svi ti glasovi. Kazem da nemam vise novca, to je to. Motam kutiju u stare novine, da se ne vidi i izlazim sam iz stana, hodam polako do izlaza, kroz resetke vidim svoj autobus. Hvatam za kvaku i shvatam da je kapija zakljucana. O moj Boze, od kud sad ovo. Osjecam se ko ptica u kavezu. Trotoar je odmah tu, ljudi prolaze, autobus je samo preko ulice, treba uskoro da podje.
Drzim se za one resetke kao da sam u zatvoru. Srecom cujem korake iza sebe, neki starac polako hoda i vadi kljuc, cuje se ono skljoc i izlazim za njim...
Poslije kad sam ovo pricao, ljudi mi kazu ti si lud, kako si smio da odes tako kod njih u stan. Kazem, "ne znam, mozda zbog glavobolje", i otpuhivam dimove, taj duvan tako lijepo mirise, osjecam se odlicno.

Ulaz u tu zgradu je tacno na 1:58 na ovom videu :-)
 *****

Tog dana sam procitao nesto o mozaiku u crkvi Svetog Djordja na Oplencu...

Slomljeno ogledalo
na kamenom zidu
ogleda lice
kao u crkvi Svetog Djordja na Oplencu

Sto azdaji zabija koplje
u celjusti i siklja
istina i krv
bojeci oko sebe sve

Dok cudesna simfonija
oblake crne razgrce
i nebo se pojavljuje...

Ja cu da te volim, kao niko sto nije
Kisa da pada ili sunce da grije
Od visokih planina, do dubina rijeka (gdje spavaju skoljke)
Kisa da pada ili sunce da grije

Valjda kad si me srela
To je bio odmah jasan znak
Ali ne igraj se sa mnom ni sa sobom
Jer mogu biti sve sto zelis sa tobom

Ti ces da me volis, kao niko sto nije
Kisa da pada ili sunce da grije
Zajedno srecni, nesrecni skupa
Spreman sam I na to

Oblacni ili suncani mogu biti dani
Puni para ili neki teski dani
Ali uvijek sam s tobom
Uvijek sa tobom, kisa da pada …

Ja cu da te volim, kao niko sto nije
Kisa da pada ili sunce da grije
Od visokih planina, do dubina rijeka (gdje spavaju skoljke)
Kisa da pada ili sunce da grije...

Ovaj klasik izvodjen od ko zna koliko izvodjaca, ali meni se najvise svidja bas ova verzija iz filma Leaving Las Vegas, ide uz Pjesmu sa imenom, nekako prirodno...

Posto sam jako los pevac, ostadose neotpjevane, osim ponekad u kupatilu 
Napisano negdje pocetkom devedesetih...

Prljavi vozovi
cuju se
beskrajno odzvanja muzika
alkohol ne miruje u zilama

Putujem u bolji svijet
Putujem, ne znam ni kud
samo da pobjegnem
od propasti i stradanja covjeka

Smijese mi se brda blago
kao da ne znaju sve
Sta je bilo ove godine

I cekam da prodje noc
i sakrije usamljene
borce na vjetrenjace

A gvozdeni tockovi
se okrecu
beskrajno, danima, nocima
kao da se nista ne mijenja...

Smijese mi se brda blago
kao da ne znaju sve
Sta je bilo ove godine

I cekam da prodje noc
i sakrije usamljene
borce na vjetrenjace

La la la la laaaa....

Ti me uzbudjujes, dizes me visoko
I kao casu meda da sam djelio sa tobom
Podigni me, nemoj nikada prestati, s tobom sam tu
Sada je sve ili nista
Jer kazes, praticu te do kraja
Prati me, i ja, i ja pratim tebe

Sta ces da uradis kad stvari krenu lose ?
Sta ces da uradis kad sve pocinje da puca ?
Sta ces da uradis kad se ljubav gasi ?
Sta ces da uradis kada nestaje u plamenu ?
Ko ce doci I promijeniti sve ?
Sta treba uraditi da snovi prezive ?
Ciji ce dodir da smiri oluju ?
Ko ce da te spasi ?
Puna zivota
Ostani dok je tvoja ljubav, Puna zivota
Ostani dok je tvoja ljubav, dok je tvoja ljubav, Ziva.

Oh podigni me do krajnje tacke, da mogu da vidim
Oh vodi me I dalje, dok osjecanja dodju
I to svjetlo koje sija
Ali ako to ne znaci nista
kao sto nekad sve propadne
Odvesces me u dom odakle dolazi carolija
I ja cu biti sa tobom

Sta ces da uradis kad stvari krenu lose ?
Sta ces da uradis kad sve pocinje da puca ?
Sta ces da uradis kad se ljubav gasi ?
Sta ces da uradis kada se rasplamsava ?
Ko ce doci I promijeniti sve ?
Sta treba uraditi da snovi prezive ?
Ciji ce dodir da smiri oluju ?
Ne reci zbogom
Ne reci zbogom
Ko ce te na kraju spasiti ?

Oh Puna zivota
Ostani dok je tvoja ljubav, ljubav, Puna zivota
Oh Puna zivota
Ostani dok je tvoja ljubav, ljubav, Puna zivota

Mnogo sam volio Simple Minds, ovo je jedna od omiljenih ...

Svako zna da su namjestene kocke
Svi opet sa nadom kockaju
Svako zna da je zavrsen rat
Svako zna da su dobri momci izgubili
Svako zna da je namjestena borba
Siromasni placaju, bogatiji jos bogatiji
Tako to ide vjekovima, svako zna

Svako zna da brod tone
Svako zna da je kapetan lagao
Svako ima pokidana osjecanja
Kao da im je umro otac ili njihov pas
Svako prica tiho sebi u kragnu
Svako zeli kolace umjesto hljeba
I dize se trag bijelog dima, svako zna

Svako zna da volis moju dragu
Svako zna da je stvarno tako to
I svako zna da si bila vjerna
Dajes ili uzmes, noc ili dvje
Svako zna da si diskretna bila
Ali previse je ljudi koji su te vidjeli
Bez odjece tvoje, zna se sve

Svako zna, Svako zna
Tako to ide vjekovima, svako zna
Svako zna, Svako zna
Tako to ide vjekovima, svako zna

Svako zna da je sad ili nikad
Svako zna ili ti ili ja
Svako zna da zivis vjecno
Kada povuces crtu ili dvje
Svako zna da dogovor je propo
Stari seljak I dalje kopa svaki dan
Za tvoje medalje I slave, zna se sve

Svako zna epidemija se siri
Svako zna kako brzo dolazi
Svako zna da tvoj goli muskarac I zena
je samo sjajni komad proslosti
Svako zna da je predstava mrtva
ali bice sat na krevetu tvom
kao potvrda onoga sto vec svako zna

Svako zna kad imas probleme
Svako zna kroz sta prolazis
Sa krvavih rovova sa brda
do divnih plaza toplih mora
Svako zna da raspada se sve
Pogledaj jos jednom to Mocno Srce
Prije nego li stane I sazna se sve

Svako zna, Svako zna
Tako to ide vjekovima, svako zna
Svako zna, Svako zna
Tako to ide vjekovima, svako zna
Svako zna, Svako zna
Tako to ide vjekovima, svako zna

sa albuma I'm Your Man 1988.

 Nisi nikad voljela da primas
pisma koja sam ti slao.
Ali sad si shvatila svega srz
sta sam ti sa njima dao.
Ponovo ih citas sada,
ona koja nisi spalila
Pritiskas ih svojim usnama
moje zelje po listovima
Rekao sam da ce potop biti
Rekao sam da nece nista ostati.
Da ces doci, to sam se nadao
I adresu svoju sam ti dao
Tvoja prica tako dugacka
Fabula tako jaka
Trebale su ti duge godine
preci te linije samoodbrane
Pojavljuju se forme ranjene
Gubitak, skroz do kraja
I samo proste njeznosti,
Snaga usamljenosti.
U moju sobu lagano udjes
Pored mog stola stanes
I pocinjes pismo onome
koji dolazi poslije mene.

Sa albuma Dear Heather izdatog 2004. godine...

Zdrebad trce, djevojke su mlade
Kockamo se da pobijedimo srecu
Dobijes ponekad I to je taj
tvoji mali pobjednicki mars
I onda da dijelis dodje tvoj red
u tvom nevidljivom porazu
Zivis svoj zivot kao da je stvaran,
Hiljadu poljubaca dubok

Izvlacim trikove, vadim se nekako
Opet sam na Ulici Plesa
Gubis kontrolu I samo propadnes
U Veliko Djelo
I mozda samo morao miljama da vozim
I sva obecanja da ispunim:
Razrovis sve da ostanes ziv
Hiljadu Poljubaca Duboko

I ponekad kada noc tece sporo
Bijedno I pokorno
Skupimo nasa srca I krenemo
Hiljadu Poljubaca Duboko

Zarobljeni polom, suprostavljeni
granicama mora
Vidjeh, ni okeana nema vise
Za cistaca kao sto sam ja.
Uspjeh doci do prvog broda
Blagoslovih sta ostade od flote
I pomirih se da potonem
Hiljadu poljubaca duboko

Izvlacim trikove, vadim se
Opet sam na Ulici Plesa
Valjda nece da razmjenimo poklone
Koje si mislio da cuvas
I tiha je misao o tebi
Knjiga je napisana
Osim sto zaboravismo uraditi
Hiljadu Poljubaca Duboko

I ponekad kada noc tece sporo
Bijedno I pokorno
Skupimo nasa srca I krenemo
Hiljadu Poljubaca Duboko

Zdrebad trce, djevojke su mlade
Kockamo se da pobijedimo srecu

Sa albuma Deset novih pjesama, 2001...
Sjajna pjesma, kao i taj cijeli album koji je zaista jos jedno njegovo remek djelo, u svakom pogledu.


Ne postoji ni jedan video da mi se dopada, pa cu mozda uraditi jedan sam ;) do tada ova fantasticna instrumentalna verzija...

Veceras sam vidio jedan rad u ulju, malo je reci da me je odusevio, ptice i nebo u noci... realno stvarno za svjetske galerije...
ovaj video je nekako povezan...
*********************


ya mind go all funny.. but in a good way...

Jedan izuzetan klasik...

Vozovi i brodovi i avioni prolaze
Nekom putovanje do Pariza ili Rima
Za nekoga drugog, ali za mene ne
Vozovi i brodovi i avioni
odnijeli su te, odnijeli daleko od mene

Bili smo tako zaljubljeni, letjeli visoko
Imali smo nasu sretnu zvijezdu
Pozeli I snovi se ostvare, ali za mene ne
Vozovi i brodovi i avioni
odnijeli su te daleko, daleko od mene

Ti si sa drugog kraja svijeta
Morao si otici nazad davno prije
Rekao si vratices se buzo opet
Kako sam ti obecala, cekam te
Cekam te ovde ali gdje si ti ?

Vozovi i brodovi i avioni odnijeli te daleko
Ali svaki put kad ih vidim ja se molim
I ako moje molitve mogu preci okeane
Vozovi i brodovi i avioni
Donijet ce te nazad, nazad meni, u moj dom...

Originalna verzija Dionne Warwick




I jedna leprsava, Laura Cantrell


Nasao sam jedan interesantan komentar o kompozitoru (Bacharach, David Hal je napisao rijeci) jednog muzicara koji kaze da ne voli da svira njegove stvari, zbog kako kaze netipicnih melodija...

O gdje si bio moj plavooki sine ?
I gdje si bio moje drago dijete ?
Saplitao sam se na strani dvanaest maglovitih planina
Hodao sam I puzao na sest krividavih autostrada
Ukoracio sam u sred sedam tuznih suma
I bio sam ispred tuce mrtvih okeana
Bio sam deset hiljada milja u grotlu groblja
I teska, teska, teska,
teska kisa ce da padne


O sta si vidio moj plavooki sine ?
Sta si vidio moje drago dijete ?
Vidio sam novorodjence okruzeno divljim vukovima
Vidio sam autostradu od dijamanata I nikoga na njoj
Vidio crnu granu sa koje kapa neprestano krv
Vidio sam sobu punu ljudi sa krvavim cekicima
Vidio sam bijele ljestve prekrivene vodom
Vidio sam deset hiljada nijemih osvajaca
Vidio sam puske I ostre maceve u rukama djece
I teska, teska, teska,
teska kisa ce da padne


I sta si cuo moj plavooki sine ?
I sta si cuo moje drago dijete ?
Cuo sam zvuk groma, grmio je kao upozorenje
Cuo sam huk talasa koji je mogao da potopi cijeli svijet
Cuo sam stotinu bubnjara cije ruke su bljestale
Cuo sam deset hiljada ljudi kako sapucu I niko ne slusa
Cuo sam jednu osobu kako umire od gladi, I kako se mnogo ljudi smije
Cuo sam pjesnika koji je umro u slivniku
Cuo sam zvuk klovna koji place u aleji
I teska, teska, teska,
teska kisa ce da padne


O koga si sreo moj plavooki sine ?
Koga si sreo moj drago dijete ?
Sreo sam malo dijete pored mrtvog ponija
Sreo sam bijelog covjeka kako seta crnog psa
Sreo sam mladu zenu cije tijelo gori
Sreo sam malu djevojcicu, dala mi je dugu
Sreo sam covjeka koji je bio ranjen od ljubavi
Sreo sam jednog drugoj koji je bio ranjen I omrazen
I teska, teska, teska,
teska kisa ce da padne


I sta ces da uradis sad, moj plavooki sine ?
Sta ces da uradis sad moje drago dijete ?
Idem nazad prije nego kisa pocne da pada
Otici cu u dubinu najdublje crne sume
Gdje ima mnogo ljudi I cije ruke su prazne
Gdje zrnca otrova teku njihovim vodama
Gdje kuce u dolini srecu prljavi otpad zatvora
Gdje je lice dzelata uvijek dobro skriveno
Gdje je glad ruzna, gdje su zaboravljene duse
Gdje je boja samo crna, gdje je nula samo broj
I govoricu o tome I misliti I pricati I saputati
I pokazati sve sa planina da sve duse to vide
Onda cu stati pored okeana dok ne pocnem da tonem
Ali cu znati moju pjesmu, prije nego sto pocnema da pjevam
I teska, teska, teska,
teska kisa ce da padne...

Prvo Dylan u pozadini sa Joan Baez...



I kako to Brian Ferry izvodi