Gdje spavaju skoljke, udahnem duboko
Iznad mene nebo, veliko siroko…
Na njemu se vidi, koliko te volim ja
Kao sto je beskrajna boja tog plavetnila…
Udahnem duboko…
Veliko, siroko
Koliko te volim ja
Boja tog plavetnila…
~ Blog Hosting ~
~ Osmijeh na licu... ~
9/10/2007
Osmijeh na licu...
Uzmi pusku pa me ubij
Pogodi me u grudi.
Ne pucaj samo u lice
jer na licu je osmijeh tebi
I tako ce biti do kraja...
Poslije me polozi u travu
sklopi oci i umij rosom
Rekla si bicemo jaki
Ja sam jak,
samo nemoj u lice,
jer na licu je osmijeh tebi,
do kraja...
Budi jaka kao ceznja
osmijeh na licu, ne skidaj
i plesi, plesi ...
06.05.'07
Ljudi me stalno pogresno shvataju, dijelom sto me porede sa ljudima sa kojim ja nemam nista zajednicko, a drugi razlog mi nije poznat, bas bi volio da znam... Ponekad se pitam da li je moguce da toliko nerealno djelujem
Moj rodni grad je Sarajevo i evo ja ne pisem na nekom sarajevskom Blogu, nego na beogradskom. Naravno da sam pokusao da budem prisutan na sarajevskom virtuelnom prostoru, ali to nije islo nikako. Unisten je jedan grad onakav kakav je bio. Ulice su tu, zgrade su tu, brda ista, planine. Igman se pruzio kao nekada, volim ga najvise od svih planina na svijetu. Prati me od djetinjstva, pa do zrelog doba, uvijek je tu. Hocu da kazem da na prvi pogled izgleda manje vise kako je i bilo, sve dok se ne spustis u krvotok grada i shvatis da to nije vise tvoja krvna grupa. Posljednjih godina sam ga posjecivao cesce nego obicno, sada ko zna kada cu opet ici...
Ne osjecam ja nista posebno ni prema Beogradu, ali zelim da kazem da je za sve Srbe Sarajlije koji nisu ostali u Sarajevu ili u Srpskom Sarajevu ili kao ja otisli u daleki svijet, Beograd neko najprirodnije skloniste.
Ponekad pomislim kako bi bilo lijepo da starim sa ljudima sa kojima sa odrastao, da moji klinci idu u skole u koje sam ja isao, da se nadjem sa starim drustvom u nekoj kafani sa kockastim stoljnacima, da sretnem nekada nekog svog starog profesora... Eto tako, neke obicne stvari koje cine zivot... Doduse i ovde nekada se zna okupiti dosta Sarajlija ponekad, poznatih i nepoznatih, pa pocnu price, u koju si ti skolu isao, a znas li ovoga, ko je sa tobom isao u razred, pa i tuznih vijesti, jesi li cuo da je umro... Bas ovaj vikend je bilo organizovano sarajevsko vece i mislio sam da odem, ali su sve karte bile rasprodane filmskom brzinom... Slijedeci put moram da odem...
Kad sretnete nekog Sarajliju pozdravite ga od mene, pitajte ga, jel iso mozda Ruza sa tobom u razred
Tu je i jedan video i zaista je fascinantna muzika u pozadini. Prosto nevjerovatno od kuda se bas ta pjesma stvorila u tom spotu, na prvi pogled nema nikakve veze, ali u mom nekom svijetu je to potpuno normalno...
