~ I ceo život ko cveta dva... ~
17/10/2007

Imate li novu od Šabana ? Tako se nekada kupovale uglavnom kasete, kad je rijec o narodnjacima, naravno. Publika je bila vjerna, nije je interesovalo ni naziv albuma, ni ko svira, nikakvi detalji. Neki nisu bili ni sigurni ni da postoji ta nova, ali zamislite kakvo je to bilo povjerenje, da se tako kupuje na nevidjeno. Fenomen narodne muzike je uvijek bio zbunjujuci za rokere, za intelektualce i tako za svijet koji je mislio da je iznad. Moram da priznam i za mene. Postojao je taj neki otpor u meni i neka ograda. 

Odrasto sam uz rok muziku i bas sam ono bio fanatik u neku ruku. Kupovo redovno Džuboks i druzio se sa tako tom rajom. U to doba, bilo ko da je nosio dugu kosu bio je hasisar. Medjutim moj ujak je imo kafanu i ja bi tu radio preko ljeta. Od ujutru do navece, onda na bus i na Carsiju pred kafic Rok. Cijeli dan slusam tamo narodnjake iz dzuboksa, a navece progresivu. Doduse bilo je i par zabavnih u kafani. Sjecam se Generacije 5 i Ti budi samo dovoljno daleko, a sad druge strane singlice Zgazen pas, tako nesto se zvala.

Dodje jedan dan Bobo, malo pod gasom, svijetle stofane ljetne pantalone, uredan trapez, strukirana kosulja kratkih rukava, otkopcana negdje do pola, da se vidi tapiserija i naruci konjak i ode do dzuboksa. Ne sjecam se ko je to pjevao, samo znam da ovako ide:

“Kako cu sutra bez tebe,
kako ces ti bez mene
i ceo život ko cveta dva,
venucemo ti i ja…”

Stajao je za sankom preko puta mene i pjevao tu pjesmu u nekom posebnom zanosu. Zapamtio sam je zauvijek. Vraca mi se kao flash.

Ovako mozda zvuci pateticno, ali je tako prosto i u odredjenom trenutku postane tako zauvijek zabiljezeno. Valjda u nama duboko postoji ta formula za taj zvuk, atmosferu, forspil, bez filozofiranja i jako direktno. Dao sam i prije neke primjere da bluz u koji se kunu mnogi, pa i ja, je tekstualno identican stihovima koje pjevaju Saban, Keba, Mitar, Vesna, Dragana… Mislim da je poenta u direktnom stilu, sto jasnije. Sjecam se pojave Riblje Corbe, prvi album. Napisan je direktno u narodnjackom maniru, samo sa teskim rokenrol rifovima i dozivio je ogroman uspjeh.

Dok stojim za sankom delimicno pijan…

Ko je mogao da odoli tome :-)
Cijela slika koju spominjem je tu. Kafana, sank, pice i odzvanja

I ceo život ko cveta dva…

~ Nedovršeni portret... ~
17/10/2007
Poznata je Nedovršena simfonija Šubertova, koga sam bio prije pomješo sa Čajkovskim. Mislio sam ovo da kažem, u stvari da postavim pitanje. Da li je bas ta Nedovrsena simfonija, u stvari savrseno djelo, kao vjecnost, koja ne moze nikada da se dovrsi, kao kad kazes nekome zauvijek i to tako negdje leluja oko nas, prati nas, prolazi kroz nozdrve sa svakim udisajom, sve do posljednjeg daha.
Ja umjesto Nedovrsene simfonije imam Nedovrseni portret. U stvari nemam ga, ali imam sliku tog crteza, jer crtez više ne postoji. Ponekad ga pogledam i ne vidim sebe, nego ruku koja ga je radila, izgrizene nokte i mekane prste. Po meni crtez je savrsen, bez greske, i tako nedovrsen postaje vjecan. Kada bih mogao, iskupio bih mnogo nedovrsenih portreta i napravio tako jednu izlozbu. Vjerujem da bi obisla svijet i da bi bila dobro posjecena.
Raspravljalo bi se kada je neki portret dovoljno uradjen da predje prag i postane gotovo umjetnicko djelo, i ako nedovrseno. Raspravljalo bi se ako je neki rad, mozda i previse uradjen, zvao bi se umjetnik, dala bi mu se gumica i reklo, molim lijepo, morate malo nesto da izbrisete, inace skidamo vas rad. Bilo bi tu naravno i prepiranja, nadmudrivanja, analiza kriticara i televizijskih rasprava. Zamislite taj svijet, koji mozemo da dosegnemo, cak i sa nedovrsenim stvarima. Kao zivot koji ne zelimo da dovrsimo i ovi portreti ce da nas nadzive i da ih gledaju generacije i generacije, analizirajuci sitnice i linije.
A toliko sam želio da ipak bude dovršen, ovo malo da olakšam dušu, a možda i nije loša ideja ..
.

Objavio Cigo u 09:45 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (4) | Pošalji komentar


[Template by: Rapsodia Colors.net] [Adaptacija za BlogOye Portal: WhoreOfBabylon]