(Maši za rodjendan)
Limes sa granicama snova
na listu papira iz kajdanke
leprsa ulicama na vjetru
uz pjesmu lisca i zvuke truba
Zalijepi se na prozor
baci pogled na sjajni parket
ruka ga uzme i stavi u knjigu
Beskrajni putevi ravnice
uz kapi kise na obodu sesira
dobrodosli u jos jedno mjesto
sa dzemom od ribizle
sa jutrom sto pocinje u podne
i noci sto svice u zoru
oslikanih solja brojeva i cvijeca
Sa mirisom tacno kolko treba
na tavanici se pomjeraju sjenke
iskacu polako ko svici u travi
i broje prste sa ruke na ruku
lagano po licu marama od svile
dotice tajne i najljepse price
od toplih mora do hladne zime
Rezonanca u krilu drhti,
pod kupolom sparnog neba
paralele srecu meridijane
uvezani kao vinova loza na zici
dokle dopire pogled u daljinu
kotrljaju se glasovi arhipelaga
ko glatki obluci u rijeci
Jos jedan okretaj balerine
Jos jedan premaz preko neba
I jos jedna padalica bljesnu
da zamislis zelju, pomislis na sebe
Dok svjetluca luk duginih boja
iznad vodopada prekriven svilom
na djecije ruke dodje leptir plavi...
Ovo je u stvari prvi put da napisem jednu pjesmu za rodjendan, onako namjenski, prvo sam razmisljao o tome i onda je i napisao... Ovu drugu sam vec postavio, pa neka su zajedno i po zelji slavljenice
Vozio sam se tada nekim sporednim putevima kroz neka mala mjestasca i onako jedna lijepa voznja, subotom ujutro. Isao sam u jednu firmu koja je bas onako duboko u unutrasnjosti i uvijek sam volio taj put. Bilo je malo oblacno i prijatno, pustio sam muziku i onda su dosli stihovi Beskrajni putevi ravnice...