O blogu
sve i svasta
Meni
Arhiva
Novo objavljeno
Kategorije
Linkovi
Feeds
Box
Dodaj u ovom boksu šta god želiš ili ga izbriši.
Blog Hosting
Zahvale
Ivan Lovrenović-Ima li Hasanaginica vlasnika?
Knjizevne i uopce kulturne cinjenice ne mogu u nas danas imati nikakvu vrijednost i "primjenu" same po sebi, nego samo ako mogu biti shvacene i upotrijebljene kao kolektivno etnicko vlasnistvo, u bukvalnom znacenju toga pojma: onako kako su vlasnistvo novac, konji, zemlja upisana u gruntovnicu, kafic ... Iz takvoga shvacanja, zatim, dolazi dundjerisanje nacionalnih knjizevnih "korpusa" (corpus, oris, lat. - tijelo, a u vojnoj terminologiji - oruzana formacija). Samo korak odatle - eto nama nasih nacionalnih knjizevnosti - bosnjacke, hrvatske i srpske, kao precizno utvrdjenih, uredno postrojenih i uvjezbanih, do zuba naoruzanih korpusa. U miru - za mir, u ratu - za vratove. Jedino iz takvih nakaradnih koncepata kulture i knjizevnosti, kao svojine i kao atributa etnije-nacije, mogu dolaziti i sporovi o pripadnosti pojedinih pisaca ili djela ovoj ili onoj nacionalnoj knjizevnosti; ti sporovi, naime, nikada se ne odmjeravaju u knjizevno relevantnoj materiji (poetickoj, jezicno-stilskoj...), vec se iskljucivo vode u tipicno svojinskim terminima: ciji je ovaj pisac, cije je ono djelo.
Cijela nasa novija povijest puna je takvih pigmejski smijesnih i opakih svadja, u kojima su svojim "opredjeljivanjima" i "izjasnjavanjima" ulje na vatru nerijetko dolijevali i sami pisci, umjetnici, ne znajuci apstrahirati bestjelesno tijelo svoje umjetnosti od svojih privatno-gradjanskih potreba (i prohtjeva). Nisu, time, svjedocili nista novo pod suncem - samo otrcani paradoks, da, naime, talenat ne bira kucu u kojoj ce prebivati.
Jedan od takvih "sporova" nedavno je, po tko zna koji put, osvanuo u novinama: cija je Hasanaginica? Ne znam hoce li se "anketa" razvijati dalje, a bilo bi dobro da nece, jer je vec i ovo malo sto je u njoj receno - sve nesporazum do nesporazuma.
Anketu je potaknuo napis u zagrebackom Globusu o pripremi premijere Alispahic-Horoziceve opere Hasanaginica, odnosno usputna tvrdnja autora teksta da je "originalna Hasanaginica pisana ikavicom, sto je svrstava u bastinu hrvatske knjizevnosti". "Originalna" Hasanaginica, naravno, nije pisana, nego kazivana ili pjevana, ili/i oboje, a gotovo je nemoguce govoriti o "originalnoj" verziji pjesme, ali pustimo sad to. Vec u Globusu se govori o "svojatanju", naravno, neopravdanom: po Globusovu autoru uradio je to Vuk Karadzic, "koji je pokusao slavno djelo smjestiti u srpsku knjizevnost".
Zagovornici ekskluzivno bosnjackoga vlasnistva nad Hasanaginicom medju ucesnicima sarajevske ankete, pak, odbijaju i jedno i drugo svojatanje: "nikakvom se analizom ne moze dokazati da je Hasanaginica srpska ili hrvatska balada", a s druge strane, "nije moguce knjizevnom analizom dovesti u pitanje bosnjacki i tekst i kontekst ove pjesme", kaze jedan od njih. Drugi, pak, osvrce se na jezicni "hrvatski argument": "Pola alhamijado knjizevnosti je pisano ikavicom, nece nam valjda sad i alhamijado uzeti?" Mogucnost, pak, da bi Hasanaginica bila tretirana kao srpska, ovaj ucesnik odbija posredno, citirajuci kako je navodno Alija Isakovic srpskim piscima rekao da, ako je Mesa Selimovic srpski pisac, onda najveci srpski roman pocinje s bismillom. Ni uz najbolju volju nisam u ovoj nedorecenoj dosjetki mogao pronaci nikakav valjan argument za Selimovicevo "bosnjastvo", kao ni protiv njegova eventualnoga "srpstva", osim ako autor ne postulira potpunu i ekskluzivnu istovjetnost pripadanja bosnjastvu i islamu s jedne strane, a apsolutnu inkompatibilnost izmedju srpstva i islama s druge strane. Siromasan nekakav islam bi to bio ...
Da je Hasanaginica bosnjacko-muslimanski "tekst i kontekst", cak na odredjen nacin amblematski, jasno je svakomu tko o juznoslavenskom knjizevnom i antropoloskom kompleksu ista mjerodavno znade. Moglo bi se otici i korak dalje, pa u blagom pretjerivanju reci: tko bi to negirao, negirao bi i samu mogucnost da se knjizevno i kulturoloski artikulira bosnjacko-muslimanski identitet.
Je li, medjutim, bas tako svetogrdna i knjizevno sasvim bezvrijedna ("nedokaziva") mogucnost da se Hasanaginica drzi u hrvatskom, pa i u srpskom knjizevnom i jezicno-knjizevnom kontekstu?
Nacin na koje su nastajale i nacin na koji su komunikacijski postojale pjesme usmene knjizevnosti naprosto ne zna za one razlike koje su mnogo kasnije proizvedene politickim putem, i koje danas dozivljavaju svoj karikaturalni klimaks u obliku bosansko-balkanskih etno-nacija predvodjenih svojim etno-partijama i svojim etno-liderima. Necu time da ono vrijeme proglasim boljim od ovoga, da "medjuetnicke" odnose kakvi su vladali onda, proglasim idilicnim u odnosu na danasnje. Ne, mutatis mutandis, isto lose "nam" je bilo i onda kao i danas. Ali, obrasci i prostor jezicne, kulturne i imaginacijske komunikacije bili su homogeni. Danasnjim nacionalno-vjerskim cistuncima pred tom cinjenicom preostaje samo da ju retroaktivno "osude" i proglase izdajnickom.
Ikavski jezik i ikavska "poetika" kulturna su i kulturoloska cinjenica, koja podrazumijeva cijeli jedan nepregledni (i, nazalost, potpuno prezreni i nepoznati) arhipelag procesa, veza, uzajamnosti, ogromnu zapretanu memoriju cijeloga jednog potonulog svijeta - a da bi se mogla apsolvirati ubogim odsijecanjem: dovle je moje, odavde tvoje.
Sto tek reci za onu cudesnu jezicnu cesticu, onu zajednicku molekulu "sredisnjega juznoslavenskog jezika", bez koje bi toliko slavljeni i hvaljeni, u nebo uzdizani "narodni genij" (u svetri danasnje, medjusobno iskljucive politicke verzije) bio naprosto nemust! Govorim, naravno, o desetercu, cija prozodijska struktura i mnemotehnicka moc jednako uvjetuju i grade Hasanaginicu i Suickinju Maru, Kraljevica Marka i Aliju Djerzeleza, Senjanina Tadiju i Budalinu Talu.
Danasnji nasi nacionalni "mislioci" o svemu tomu, naravno, ne vole razmisljati, njima je lakse cijelu tu zamrsenu pricu pojednostaviti, falsificirati, jer ona opasno potresa obrazac nacionalnoga identiteta, kako ga oni dizajniraju: jasan, u se zagledan, od drugih odvojen, destilirano cist, apsolutan i nicim, nedajboze, natrunjen, statican i nepromjenljiv; sve tako, od Kulina bana, od stoljeca sedmog, od Save Nemanjica, do nasijeh dana...
Bosanski masoni?
Kott, veliki majstor Ujedinjenih velikih loža Njemačke: "Sve zavisi od rada braće u BiH i kako će oni to provesti. Mi smo tu da ih podržimo i zato smo ovdje" ,Kostić, veliki majstor regularne lože Srbije: "Ovo ima veliki značaj za VL BiH jer samo prisustvo ovoliko mnogo stranih delegacija govori koliki je ugled bh. lože u Evropi. A to je i za nas iz regiona važno jer prolazimo kroz iste teškoće zajedno" ,Možda je samo puka slučajnost što su se Dodik i Silajdžić usaglasili istog dana kada su u Holliday Innu veliki majstori velikih evropskih loža slavili dvogodišnjicu Velike lože BiH. Ali činjenica je jedna: i jedni i drugi kažu da žele bolju i tolerantniju BiH, evropsku.
Dok su se u hotelu Radon Plaza Milorad Dodik i Haris Silajdžić pod pritiskom visokog predstavnika Miroslava Lajčaka nevoljko dogovarali o policijskim reformama, u tišini hotela Holliday Inn istovremeno se slavila dvogodišnjica postojanja masonske Velike lože Bosne i Hercegovine.
Slavljenici su dočekali stariju braću, velike majstore i delegate iz najvažnijih evropskih odredišta. Na obilježavanju godišnjice našli su se veliki majstori Austrije, Italije, Njemačke, Holandije, Slovenije, Srbije, te delegacije Rumunije, Crne Gore, Belgije, Švicarske… Tu su trebali biti i predstavnici iz Hrvatske i Makedonije, ali su na vrijeme obavijestili slavljenike da neće moći prisustovati iz objektivnih razloga.
Iako učesnici ovog skupa decidno odbijaju ikakvu povezanost na relaciji Radon Plaza-Holliday inn, ne odbacuju namjeru da žele pomoći Velikoj loži BiH, a preko nje i ljudima koji žive u Bosni i Hercegovini.
Podrška “glavom i dušom”
Za mnoge je masonerija beznačajna organizacija koja samo održava famu o svojoj moći, dok je za druge to bratstvo koje povlači konce iz sjenke i upravlja biznisom, finansijama i politikom vlada.
- Mi smo zajedno sa ložom Slovenije, prije dvije godine, formirali Veliku ložu BiH – kaže Michael Kraus, veliki majstor VL Austrije.
U Austriji tradicija slobodnog zidarstva stara je 225 godina. Kraus napominje da je i tada masonerija bila jedna evropska dimenzija, a nikada nacionalna.
- Za nas u centralnoj Evropi je jako važno da se nove zemlje ne podržavaju samo novcem, nego i glavom i dušom. Principi slobodnog zidarstva su principi toleranicije i razumijevanja između zemalja. Tako bi ti principi dobro došli i državama bivše Jugoslavije. Austrijsko slobodno zidarstvo ima veliki ugled i kod vlade i u njihovom društvu. To je još jedan razlog da ovim, novim, mladim, zemljama pokažemo kako se može živjeti zajedno s politikom, ali da se ne učestvuje u politici –kaže Kraus.
On dodaje da se u BiH dešava nešto što se prije nekoliko godina nije moglo ni zamisliti. Dakle, iz Krausove vizure, pripadnici raznih etničkih grupa svakodnevno se sastaju i razgovaraju, ne više o problemima iz prošlosti, nego o perspektivama.
- To je jako važno, kao i to da svake godine sa svih strana dođemo u BiH i razgovaramo – zaključuje Kraus.
Za dr. Klausa-M. Kotta, velikog majstora Ujedinjenih velikih loža Njemačke, jedna je stvar apsolutno jasna - a to je da internacionalni odnosi u slobodnom zidarstvu imaju dugu i veliku tradiciju.
- Kada je prije 280 godina počeo taj kosmopolitski razvoj slobodnog zidarstva, tada su svjetski problemi bili sasvim drugačiji od današnjih. Tada se više radilo o oslobađanju čovjekova duha i oslobođenja od raznih religioznih stega i drugih apsolutističkih pokreta. Danas imamo druge probleme. Danas imamo nacionalizam i ideologiju. Kada je nastalo slobodno zidarstvo nije bilo drugih osim religioznih ideologija. Sve je to nastalo u 20. vijeku i znamo šta se poslije desilo – kaže Kott.
On podsjeća da se nešto slično desilo upravo u BiH. Gdje su se, prema njegovim riječima, skupile sve suprotnosti: ideološke, etničke, religijske...
- Mišljenja sam da sve te suprotnosti slobodno zidarstvo može da prevaziđe, ako je tako, onda mi tu moramo pomoći. I zato smo ovdje. No, to sve zavisi od rada braće u BiH i kako će oni to provesti. Mi smo tu da ih podržimo – kaže Kott.
To što su se slobodni zidari okupili u Holliday Inn-u Gustavo Raffi, veliki majstor Grande Orinete D’Italia, postavlja u kontekst da za masoneriju granice ne predstavljaju liniju separacije, već predstavljaju liniju gdje se ljudi sastaju i nalaze da bi razmijenili svoja iskustva i svoju kulturu.
- Svi narodi moraju, htjeli to ili ne, da budu prisutni na izgradnji humaniteta. Za mene, lično, Sarajevo predstavlja jednu od najtužnijih situacija humaniteta i čovječanstva. Dakle, situaciju gdje je relegiozna netolerancija boga ljubavi zamijenila sa bogom vojske. Dakle, postoji bog koji pobjeđuje i bog koji gubi. To je suludo. Zašto je onda važan dijalog? To je jedno sredstvo da bi se ostvarili principi tolerancije. Neophodno je razgovarati međusobno uz sigurnost da se može biti istovremeno i različit i isti – kaže Raffi.
Laboratorij slobode
On napominje da ono što se dogodilo u našoj zemlji vidi kao jedan barbarski momenat u kome je razum bio odstranjen i trenutak u kojem je pokazana međunarodna nesposobnost u intervenisanju na pravi način.
- Ovdje su morali pravilno intervenisati zbog ljudskih prava. Jer ovdje ulja nema, samo je petrolej - kaže Raffi.
On dodaje da je u svim kritičnim momentma historije masonerija bila jedna velika škola i laboratorij slobode. Škola, napominje, u kojoj se građanin formira kao ličnost i koja stavlja do znanja da se živi u teritorijalnoj realnosti zajedno sa drugima.
- Zbog toga je bitna VL BIH. Ljudi koji žive na ovoj teritioriji nalaze u svojoj historiji, u svojoj kulturi,... brojne razloge da žive zajedno. To je jedan bratski pakt koji uvijek treba biti primaran u svim segmentima. Dakle, slobodni ljudi, ljudi sigurni u to da se može biti različito i isto u isto vrijeme. I da treba da se radi na jednom sutra bez granica – objašnjava Raffi.
Dr. Petar Kostić, veliki majstor Regularne lože Srbije, kaže da on nije tu samo zbog slavlja i godišnjice, nego je tu, između ostalog, kako bi se potvrdili dobri odnosi dvije susjedne lože.
- Ovo ima veliki značaj za VL BiH, jer samo prisustvo ovolikog broja stranih delegacija govori koliki je ugled bh. lože u Evropi. A to je i za nas iz regiona važno jer prolazimo kroz iste teškoće zajedno – kaže Kostić.
Na pitanje da li ovaj skup ima ikakve veze sa političkim trenutkom u BiH u kojem treba da se donesu velike odluke od reformi i promjeni ustava, Kostić je bio jasan:
- Slobodno zidarstvo se ne miješa u politiku. Kao pojedinac, mason može da učestvuje da se stvari poboljšaju i da se prevaziđu postojeći problemi, da se traže rješenja, a nikako mi kao loža ne možemo donositi političke odluke i stavove. Mi možemo samo da damo doprinos i da damo neka tumačenja i mišljenja. Politika i slobodno zidarstvo nemaju nikakvih dodirnih tačaka – kaže Kostić.
Velika loža Slovenije uz austrijsku unijela je svjetlo u ložu BiH, mada i oni funkcioniraju tek od 1999. godine.
- Mi smo dobronamjerno pozvani od Austrije da pomognemo ako možemo da se loža uspostavi i u BiH, jer rekli su nam, poznajete jezik, ljude... Mi smo i prije zvaničnog uspostavljanja lože uradili veliki posao na tome da ti ljudi postanu braća – kaže Mladen Terčelj, veliki majstor Velike lože Slovenije:- Mi nismo željeli uspostaviti samo toleranciju među ljudima, nego i međusobno poštovanje. A ono treba da se deklarira kroz primjere tipa: nema više razlika etničke, vjerske, ekonomske prirode,... svi smo braća. I to poštovanje koje postoji, ne ubacivanjem slobodnog zidarstva u profani svijet, pojedinci trebaju dati svome društvu, tamo gdje djeluju. Svejedno, može to biti kroz rad i u parlamentu ili kroz rad profesora u školi... Kada se to poštovanje proširi, ljudi će to shvatiti kao pravi put i prosperitet.
Bez kamera
Više je nego očito bilo da dvodnevni masonski skup u Hollidey Innu nije bio samo formalno obilježavanje jubileja. Mnogo je to više, ali se na njihove sastanke nije moglo. Domaćin, veliki mastor VL BIH, nije htio pred kameru i u javnost. S druge strane, ni u Radon Plazi niko nije očekivao rješenje. Došla je vijest, Silajdžić i Dodik usaglasili su protokol i stali pred kamere.
Vježbanje demokratije
- Slobodno zidarstvo nije samo da se stvaraju bolji ljudi, već je to i vježbanje demokratije. Pravila koja ima ta demokratija u ložama su pravila koja bi i u profanom životu političari trebali imati. Tu istu ideju bi trebali da populariziraju. Mi masoni želimo biti svoji i nismo baš za velika otvaranja, ali istovremeno želimo da ljudi znaju da postojimo – kaže Veliki majstor Kraus.
_________________
THEY LIVE WE SLEEP
Permalink | Komentara ( 0 ) | Pošalji komentar