
MUHAMED GAFIĆ SE JAVIO OSLOBOĐENJU s ekspedicije na himalajski osam tisućnja
k Manaslu (8.163 m). “U Khatmanduu se okupila kompletna ekspedicija, tako da je konačan broj članova 14, zajedno sa vođom i ljekarom. Među alpinistima su i dvije djevojke Simona Pogac i Kristina Ađanin.
Pored alpinista iz Italije, Slovenije, Crne Gore i Srbije iz BiH učestvuju Miralem Husanović iz Banovića, Zdenko Veljačić iz Zavidovića, Zdenko Marić iz Mostara i Muhamed Gafić iz Sarajeva.
Svi članovi ekspedicije se odlično osjećaju. Ekspedicija je dobila dozvolu za vrh Manslu, 8.163 m. Penjat ćemo se istočnom stijenom, japanskim smjerom iz 1956. U ekspediciji je ljekar, koji se popeo na osamtisućnjak, i koji je objavio knjigu “Bolesti na velikim visinama“.
Ekspediciju podržava jak tim šerpasa, njih šest sa sirdarom. Ekspedicija je u Pokharu, gradiću u zapadnom području Nepala, odakle će krenuti prema baznom kampu.
Slijedeće javljanje je iz baze Manaslua“. U dnevniku ekspedicije se kaže da ostaju još nekoliko dana na aklimatizaciji na 3.800 metara. Jučer su pak šerpasi krenuli u bazni kamp da postave šatore i potrebnu infrastrukturu.
Dragan Jaćimović, vođa ekspedicije, kaže da je stanje na planini dobro kao i vremenska prognoza za nastupajući period...
OPĆINSKI sud u Osijeku nepravomoćno je odlučio da Branimir Glavaš mora platiti Ladislavu Bognaru 75 tisuća kuna odštete zbog nanošenja duševne boli.
Podsjetimo, Bognar je tužio Glavaša zbog njegove izjave iz 2003. godine kad je u intervjuu za Glas Slavonije kazao kako je "Bognar svjedok koji lažno svjedoči" i da je "umiješan u do danas nerazjašnjeno ubojstvo Mate Šabića". Mjesec dana kasnije Glavaš je, također za Glas Slavonije, Bognara nazvao bivšim majorom JNA koji uz pomoć starih veze pokušava smjestiti optužnice nekolicini sudionika Domovinskog rata.
Bognar tvrdi kako mu je novac najmanje bitan, a presudom je zadovoljan jer je njome utvrđeno da Glavaš ne može tako komunicirati s ljudima i proći nekažnjeno. Branimir Glavaš pokrenut će žalbu na ovu presudu.
BIO JE to sve poštenjak do poštenjaka. Ne zna se tko je bio glasniji, Ivo Banac ili Tonči Tadić, a Slaven Letica je čak i knjige pisao. O tome kako je društvo iskvareno, političari korumpirani, vlast bahata.
Natjecali su se tko će biti bučniji u nabrajanju anomalija u javnim djelatnostima, u kritici netransparentnog trošenja novca poreznih obveznika, a o rasipnosti države i luksuziranju saborskih zastupnika da se i ne govori. Glumili su narodne tribune, siromašne borce za pravdu i poštenje, jedine moralne vertikale ovog društva. Bili su Trio fantastikus u borbi za poštenu Hrvatsku.
A vidi sad. Ivo Banac kao nezavisni zastupnik sam sebi je iznajmljivao prostor za 40 tisuća kuna, za police za knjige potrošio 140 tisuća, a za taksi 17 tisuća kuna. Proračunskog novca, naravno. Onog u čiju se "svetost" godinama zaklinjao. Razbacivao se desecima tisuća kuna, donirao ih prijateljima i strankama, ponašao se kao pijani milijarder. I još tvrdi da nije napravio ništa protuzakonito, već je samo želio sebi "olakšati poreznu situaciju". "I ništa više", kaže Banac, u slobodno vrijeme predsjednik eminentne organizacije za zaštitu ljudskih prava.
Državna revizija ne bira
Slaven Letica, također, je zdrobio dragocjene novce poreznih obveznika. I to čak 711 tisuća kuna. Polovicu je donirao sam sebi kroz nevladinu udrugu Nezavisni zastupnik, a ostatak razbacao na još nepoznate troškove, budući da nije dostavio nikakve račune. "Te novce sam ionako ja dobio", pravednički je zaključio istaknuti publicist i "moralni noćobdija".
Tonči Tadić, bivši HSP-ovac, također je neslavno prošao u nalazu Državne revizije. On nije dostavio nikakve račune, valjda zato što je stigao potrošiti manje od svojih kolega. Bio je užasno nesretan i frustriran kad je na kraju prošlog saborskog mandata shvatio da su ga zakinuli za čak 250 tisuća kuna, kad je prije izbora napustio HSP-a i otisnuo se u nezavisne zastupnike. Ugrabio je samo 80 tisuća kuna, odnosno četvrtinu svote koju nezavisni zastupnici dobiju godišnje iz proračuna. Poludio je.
Ne samo da je po Sanaderovu nalogu prije izbora rasturio stranku, a time dokrajčio svoju političku karijeru, nego čak nije ništa ni zaradio. Ali i to malo spiskao je tko zna na što. Da stvar bude još bizarnija, Tonči Tadić godinama je glasio kao najaktivniji saborski zastupnik, onaj koji opsjeda novinare, nudi svakakve izjave i komentare. A sad ga nema ni od korova, kao da je u zemlju propao. Možda i jest. Ali sigurno ne od srama.
(Ne)moralne vertikale
I eto, tri zastupnika, suma sumarum, milijun kuna. Otišlo u vjetar. Odnosno, u njihove džepove. Da se razumijemo, nisu oni jedini koji su - da se blago izrazimo - iskoristili blagodati saborskog mandata (da baš ne tvrdimo da su opelješali državu). Bio je tu i Ivo Lončar, pučki tribun koji je na svom "poštenju" kao televizijski novinar svojedobno dobio godišnju nagradu HND-a. On je u izvještaju revizije za 2005. godinu priznao kako je spiskao svih 316 tisuća kuna: 125 tisuća na ime materijalnih rashoda, 111 tisuća na ime usluga.Ostalo mu je samo - 712 kuna. I on je bio veliki poštenjak.
Furio Radin također: on je 2005. zdrobio čak 301 tisuću kuna, čak tisuću više od doniranih sredstava, što nije ni čudno, s obzirom da je samo na putovanja i dnevnice potrošio 67 tisuća. Iako je saborskim zastupnicima prijevoz vlakovima i autobusima besplatan. Ali nije fora u besplatnom. Tu se ne može ništa uzeti za sebe.
I tako dalje, da ne nabrajamo previše. Trošila je i Zdenka Čuhnil, Nikola Mak, Jene Adam je izmišljao odlaske na nepostojeće folklorne festivale u Mađarskoj, a obilato je trošio i HDSSB-ov trojac Branimir Glavaš - Vladimir Šišljagić - Ivan Drmić. Ali oni ipak nisu glumili moralne vertikale, barem ne kao Trio fantastikus Banac - Letica - Tadić. Ili rječnikom sapunica, nisu se "preglumljivali".
Fizičar Tadić hvalio se, recimo, svojom imovinskom karticom u kojoj je navodio samo Škodu Octaviju kupljenu na kredit. I ništa više. Toliko je bio siromašan da nije platio ni kavu u Saboru, tumarao je u jednom te istom odijelu i propovijedao moralnu uzvišenost. I siroče jedno, baš je on najmanje omastio brk. Što se može, jednostavno je zakasnio, nije na vrijeme razvukao vreću nezavisnog zastupnika kako bi se u nju slilo tristo ili više tisuća kuna. Banac je također "špilao" sveučilišnog profesora visokih moralnih nazora, a niskih materijalnih prohtjeva. Vjerojatno nije dobio priliku umočiti ruke u pekmez, pa nismo stigli vidjeti koliko će se zalijepiti za prste. Sad smo se uvjerili.
I trio fantastikus će pljunut na korumpirane grebatore
A Slaven Letica je posebna priča. Višegodišnji kolumnist Globusa predvodio je bitku građanske Hrvatske protiv korumpiranog režima i općenito prljave politike. U svojim knjigama "rušio je mit o 200 bogatih hrvatskih obitelji", otkrivao "hrvatski zločin stoljeća - rasprodaju Hrvatske, zarobljavanja države gospodarstva i naroda", a posebnu pozornost posvetio je privatizaciji i pljački hrvatskog gospodarstva. Očito je o pljačkama znao sve što se mora znati.
Što su onda za njih ovi "obični" političari, stranački mravi koji se ogrebu za saborsku stolicu kako bi dobivali 12 tisuća kuna plaće, i ako Bog da, i povlaštenu penziju? Na svakog od njih građani bi sutra pljunuli kao na "korumpirane grebatore". I što je najgore, pljunuo bi i Trio fantastikus. Bez krzmanja, s moralne uzvisine, izdaleka i uz pljesak oduševljene publike. Jer, eto, nisu svi političari pokvareni. Oni drugi su očito još gori.
Na kraju, ima neke pravde u svemu tome. Lijepo je vidjeti kako samozvani pravednici padaju licem ravno u blato. Ali ipak je to mala utjeha. Poštenjacima je lova ostala, ne pokazuju namjeru da ju vrate, niti država iskazuje namjeru da lovu uzme i vrati poreznim obveznicima. I baš poput glavnih likova svojih moralnih prodika, i oni će proći nekažnjeni. Ipak taj korumpirani, pokvareni sustav po kojem su Banac, Tadić i Letica tako zdušno pljuvali ima razumijevanja za svoje sinove razmetne.
... pitanjima.
Kako nezvanično saznajemo, za sada su pod lupom tuzlanskih tužitelja profesori Fuad Saltaga, Bajro Golić i Zdravko Lučić. Istraga je pokrenuta nakon hapšenja Jasmina Mašića, vozača Vlade Tuzlanskog kantona i apsolventa na sarajevskom pravu, kojeg Tužilaštvo tereti za krivična djela navođenje na prostituciju i davanje dara i drugih oblika mita, piše Oslobođenje.
Upravo je Mašić navodio prostitutke i studentice da pružaju usluge profesorima iz Sarajeva. Svojim automobilom je vozio studentice u objekte Jet Star u Živinicama, te u tuzlanski hotel Tuzla, u čijim sobama su čekali profesori. Seksualne usluge su plaćane ispitnim pitanjima i novcem, a prema našim saznanjima, prilikom hapšenja kod Mašića su pronađeni indeksi i u njima ispitna pitanja.
Inače, od naših izvora iz Tužilaštva Tuzlanskog kantona saznajemo da će uskoro uslijediti hapšenje pojedinih profesora, jer je nakon iskaza Jasmina Mašića, te pretresa njegovog stana, pronađeno dovoljno dokaza za podizanje optužnice. U tim dokazima se navodi da su profesori Pravnog fakulteta u Sarajevu od 2005. godine koristili seksualne usluge prostitutki i studentica, piše Oslobođenje.
|
Piše: Marko Antunović MOSTAR - One stare izreke, ako ne želiš riješiti neki problem onda formiraj komisiju drže se Dragan Čović Sulejman Tihić. Njihov razgovor uz kahvu u Mostaru u utorak o najvažnijim temama za Bosnu i Hercegovinu je obična predstava za javnost dvojice političara koji ne znaju kako riješiti nešto što su sami zakuhali i sad moraju srkati gadnu čorbu. |
| Piše: Jurica GUDELJ MOSTAR - Smisao procesuiranja ratnih zločina jeste prvenstveno zadovoljenje pravde. Stoga bi se suđenja optuženima za ratne zločine morala provoditi na više nego fer način i uz posebno vođenje računa o žrtvama. Primjer bugojanskog Hrvata Drage Žulja, koji je svjedok optužbe u procesu koji se vodi protiv Nisveta Gasala, Musajba Kukavice, Enesa Handžića i Senada Dautovića, pokazni je primjer načina na koji se ratni zločini procesuiraju u BiH. Žulj je pri davanju iskaza na Sudu BiH rekao kako mu je večer uoči svjedočenja prijetio izvjesni Mujo Duraković. I to je ušlo u zapisnik. I nikom ništa. Isto se tako jasno da iza svih nedjela u Bugojnu stoji ratni načelnik općine Bugojno Dževad Mlaćo. Tužiteljstvo BiH je potvrdilo kako zna za slučajeve zastrašivanja svjedoka, no ne sjećamo se da je ikada nešto po tom pitanju poduzeto. Čak i kad je svjedoku zaštićen identitet ništa mu ne garantira sigurnost, jer i obrana i tužiteljstvo znaju o kome se u stvari radi. Institucija zaštite svjedoka postaje, dakle, prilično besmislena. No, bilo bi dobro kada bi slučaj Drage Žulja, ili čak bugojanskih Hrvata bio jedini u BiH. Čini se, međutim, kako je zastrašivanje svjedoka postala praksa u našoj zemlji. Sjetimo se samo suđenja za ratni zločin počinjen nad Bošnjacima u zgradi "Vranica" u Mostaru, ali brojnih drugih suđenja širom BiH i na svim stranama, kada su svjedoci nekoliko puta davali proturječne iskaze, a na kraju izjavili kako se ničega više ne sjećaju. Žulj je sudu jasno rekao kako osobno poznaje ljude koji su odbili svjedočiti protiv Gasala i ostalih zbog straha za vlastitu kao i sigurnost svoje obitelji. Pitanje sigurnosti svjedoka u procesima za ratne zločine se mora žurno riješiti, inače BiH nikada neće proći postratnu katarzu. |
dame i gospodo, antifašisti, partizani,
Čast mi je da danas stojim ovdje, na ovom slavnom dijelu bosanskohercegovačke zemlje, i da mogu da oživim uspomenu na hrabre i čestite heroje koji su dali sve od sebe da bi spasili svoje suborce, drugove i drugarice, iz kandži fašističkih zločinaca i njihovih domaćih pomagača, četnika i ustaša.
Mnogo je ispričanih priča, mnogo je sjećanja, ali nažalost, sve je više nipodaštavanja i umanjivanja značaja narodno - oslobodilačke borbe, časne i herojske, borbe koju su vodili svi narodi nekadašnje nam zajedničke države.
Ne smijemo zaboraviti i ne smijemo dopustiti da se herojske bitke, poput ove, zaboravljaju ili što je još gore, ne smijemo dopustiti da se iskrivljuje i falsificira karakter cjelokupne borbe protiv fašista i domaćih izdajnika.
Četvrta neprijateljska ofanziva, ili kako su je fašisti nazvali Fall Weiss, pokrenuta je sa ciljem da se uništi Glavni štab NOV-a, glavnina partizanskih snaga, i što je bilo najgnusnije, Glavna partizanska bolnica. Ofanziva je trebala definitivno da učvrsti pozicije fašističke tvorevine NDH, pozicije zločinačkih četničkih "otadžbinskih" vojnika, i fašističkih njemačkih i italijanskih okupacionih trupa.
Fašisti nisu računali na vašu vjeru u pobjedu, a samim tim, da niti jedan borbeni zadatak partizanskim jedinicama nije predstavljao nerješiv problem.
Oni su to poslije osjetili na svojoj koži, pogotovo četničke formacije koje su poslije ove bitke prestale postojati kao vojni faktor i koje su ostale samo ono što su zapravo i bile od početka rata, zlikovci zaduženi za zločine nad nemoćnim i nevinim civilnim stanovništvom.
Postoje neke paralele koje se mogu povući i sa ratnim sukobom koji se, nažalost, dogodio u našoj bližoj historiji. Taj rat je ponovo iznjedrio domaće fašiste koji su počinili strašna zlodjela, ratne zločine i genocid.
To nam pokazuje da borba nije okončana i da razbijanje njihovih snaga, koje se dogodilo ovdje - 1943. godine, nije bilo konačno.
Zbog toga nikada ne smijemo stati i klonuti duhom, zbog budućnosti nas samih, a još više zbog budućnosti naše djece i onih koji dolaze.
Drugovi borci, znam da živite teško i da vas boli nebriga današnjih vlasti, i što je još gore, da čak i na odgovornim mjestima u ovoj državi sjede, ili su sjedili, ljudi koji se ponose svojim četničkim ili ustaškim porijeklom i njihovim ideologijama.
Ali znajte da postoje oni koji se nikada neće predati, oni kojima je Bosna i Hercegovina jedina domovina i za koju smo odlučni da se borimo, jer Bosna i Hercegovina je naša, svih nas, Bošnjaka, Srba, Hrvata, Jevreja, Roma, Ostalih, svih njenih građana i naroda, i to je naša zemlja, na svakom komadiću njene teritorije, bez obzira kako se zovemo, kojem se Bogu molimo, bez obzira da li smo većina ili manjina.
Niko, niti jedan narod, niti jedna politika, niti jedan pojedinac nije i neće biti vlasnik Bosne i Hercegovine, ali neće biti sigurno ni vlasnik niti jednog, makar manjeg, dijela naše zemlje!
Ona pripada Bosancima i Hercegovcima i to cijela! Samo takva Bosna i Hercegovina, a zašto ne reći, Bosna i Hercegovina definirana ZAVNOBiH-om, jeste normalna zemlja, zemlja budućnosti, sretna zemlja!
Za nekoliko dana je 9. maj, Dan pobjede nad fašizmom! Odajući poštovanje svim antifašistima koji su dali svoje živote za slobodu, želim ponovo istaći da je i antifašizam naše historijsko naslijeđe, koje ćemo sa ponosom unijeti u evropsku porodicu naroda, koja također baštini iste vrijednosti kao osnov savremenog demokratskog svijeta!
Neka je vječna slava i hvala svima koji su dali svoju žrtvu u borbi za slobodu protiv fašizma.“
Podsjećamo da su upravo muslimani na svojoj koži osjetili najstrašnija stradanja, da su proganjani i masovno ubijani samo zbog svog opredjeljenja, i to vjerskog. Upravo zbog toga muslimani moraju pokazati najveći stepen tolerancije i štititi druge i drugačije.
Držimo da su pozivi na linč homoseksualaca djelo neodgovornih i instruiranih pojedinaca koji imaju za cilj Sarajevo predstaviti netolerantnom i neciviliziranom sredinom iz koje će dolaziti slike pretučenih mladića i djevojaka kakve smo gledali iz Beograda, Zagreba i Moskve. Takav film mi ovdje nećemo dozvoliti, niti sada, niti ikada.
Liberali pozivaju građane da ne nasjedaju na provokacije od strane pojedinaca koji više nemaju pravo pričati o moralu, a vjerske institucije da se prvo obračunaju sa svojim službenicima koji seksualno iskorištavaju maloljetne djevojčice i dječake.
Takođe, pozivamo na zajedničku borbu protiv seksualnog iskorištavanja 14-godišnjaka koje je prema našem krivičnom zakonu dozvoljeno, i u tome tražimo konkretnu podršku i vjernika, i svih slobodnih građana, i političara koji umjesto da mijenjaju takve zakone raspravljaju o uskraćivanju ljudskih prava.Titova Jugoslavija je kocila ekonomske integracije i kao takva bila je trn u oku cijelom zapadu. Ekonomija joj je bila modul kako treba da funkcionise. Nije bila clan ni jednog bloka, a bila je osnivac nesvrstanog pokreta. Zato su Balkan destabilizovali na vec isproban i siguran nacin. Zaigrali su na nacionalnu kartu. Tako su ma scenu stupili fasisti i nacionalisti.
Danas se balkanske zemlje busaju u prsa kako su nezavisne, a daleko su od nezavisnosti jer zavise od EU. U odnosu na EU one su u vazalskom odnosu, dok je Jugoslavija imala koncept partnerstva.
Na Balkanu je izrazen i evropski elemenat koji podrzava stanje onakvo kakvo jeste. Drzave Balkana imaju Ustave zasnovane na etnickom , a ne na gradjanskom principu. Takve ustave nema ni jedna druga drzava Evrope.
U svemu ovome najtragicnija je BiH. Zapad je nije podrzao da stvori Ustav u kome bi Bosanac i Hercegovac bili drzavljani BiH. Imamo Ustav i sistem u kome svi imaju odrijesene ruke za svoje projekte i podjele ( ekonomsku I drustvenu) .
Za razliku od BiH EU I SAD imaju sisteme zasnovane na gradjanskim pravima. Zakoni se postuju placaju porezi… imaju uslove da uklone sve elemente koji nazaduju drzavu a BiH to nema. U ovakvoj BiH ne moze biti demokratije a ni povjerenja medju gradjanima.
Tvrdim politika EU I SAD je dvolicna, etnicki princip kao osnova drustvenog zivota ne moze funkcionisati
Naime, prekjučer je u Narodnim novinama Holding objavio da je s tvrtkom Medijska mreža, koja je osnovana prije pet mjeseci, sklopio ugovor za javne usluge, odnosno za usluge novinske agencije težak 10 milijuna i 296 tisuća kuna. Lidija Tomić, članica Uprave Holdinga za Jutarnji list rekla je da nikako nije o projektu koji se radi zbog nadolazećih izbora, zato što će dvotjednik izlaziti najmanje godinu dana, na koliko je potpisan ugovor (lokalni su izbori za devet mjeseci), činjenica je da prvi dan listopada počinje bombardiranje cijeloga grada pozitivnim informacijama o zagrebačkom gradonačelniku i njegovim potezima te odlukama Poglavarstva i Holdinga.
Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić večeras je pustio u promet obnovljenu Palmotićevu ulicu.Na novinarska pitanja vezana uz projekt Zagreb.hr rekao je kako će o tom projektu javnost izvijestiti početkom listopada, kada bude bliže njegova realizacija.(M.N.)
A evo i nekih pojedinosti iz obrazloženja presude:
Žalba je neosnovana.
Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenom odluka tuženika od 2.4.2001. godine o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja na određeno vrijeme zaključenog 2.2.2001. godine zbog osobito teške povrede radne obveze, a to je neizvršavanje radnih zadataka i neredovito dolaženje na posao, te tužitelj traži sudski raskid radnog odnosa i isplatu plaće.
A evo i nekih pojedinosti iz obrazloženja presude:
Žalba je neosnovana.
Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenom odluka tuženika od 2.4.2001. godine o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja na određeno vrijeme zaključenog 2.2.2001. godine zbog osobito teške povrede radne obveze, a to je neizvršavanje radnih zadataka i neredovito dolaženje na posao, te tužitelj traži sudski raskid radnog odnosa i isplatu plaće.
Prvostupanjski sud je usvojio pravilno tužbeni zahtjev jer je utvrdio da ne postoje zakonski razlozi za izvanredni otkaz, kako je to propisano čl 107. st. I. Zakona o radu ("NN" br.: 38/95, 54/95, 65195,17/01,81101 i 82/01 - dalje: ZR).
Također je utvrdio da je osnovan zahtjev za sudski raskid radnog odnosa sa danom 21.5.2001. godine od kada je tužitelj prema tvrdnji počeo raditi kod novog poslodavca, a kako je to određeno temeljem čl 116 st. 1 ZR.
U ponovno provedenom dokaznom postupku nakon ukidne odluke (list 57 spisa) prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje u pogledu utvrđenja da li postoje razlozi za izvanredni otkaz, te je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.
Za obrazloženje pobijane djelomične presude prvostupanjski sud je dao jasne i razumljive razloge koje u cijelosti prihvaća ovaj sud.
Bitne povrede ZPP-a na koje ukazuje žalitelj iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a prvostupanjski sud nije počinio, te presuda sadrži razumljive razloge o odlučnim činjenicama i pravilnu ocjenu provedenih dokaza, pa se kao takova može ispitati.
Na ove bitne povrede ZP-a kao i pravilnu primjenu materijalnog prava pazi ovaj sud i po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.
U ponovno provedenom postupku prvostupanjski sud je preslušao svjedoke prema uputi ovoga suda i to Ratka Petera i Mladena Maloču.
Na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, postupajući sukladno čl. 8. ZPP-a, prvostupanjski sud je nedvojbeno utvrdio da nisu postojali opravdani razlozi za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelja, jer se tužitelju odlukom o otkazu stavlja na teret samo paušalno neredovito dolaženje na posao i neizvršavanje radnih zadataka.
Prema odredbi čl. 79. st. 1. ZR poslodavac ima opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, ili zbog druge osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nije moguć nastavak radnog odnosa.
Prema st. 2. istog propisa ugovor se može otkazati u roku 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se temelji izvanredni otkaz.
Prvostupanjski sud je pravilno obrazložio svoju odluku i naveo da putem preslušanja svjedoka nije utvrdio da je tužitelj neredovito dolazio na posao i da nije izvršavao svoje radne zadatke, kako mu se stavlja na teret u odluci o otkazu. Upravo naknadno preslušani svjedok Mladen Maloča, koji je u sporno vrijeme bio pomoćnik direktora tuženika i glavni urednik lista "Fokus", te nadređeni tužitelju, je jasno iskazao da nije imao primjedbi na rad tužitelja, niti je u vezi toga razgovarao sa tužiteljem.
Prema tome, prvostupanjski sud je u iscrpno provedenom dokaznom postupku utvrdio da nisu postojali opravdani razlozi za izvanredni otkaz, pa stoga nije trebao posebno utvrđivati da li je pravodobno donijeta odluka o otkazu, jer je otkaz nezakonit iz razloga suštinske naravi, kako je to utvrđeno.
Obzirom da je potpuno u postupku utvrđeno činjenično stanje, to je prvostupanjski sud osnovano i po ocjeni ovoga suda odbio provesti dokaz suočenjem svjedoka Vanje Sutlića i Marinka Mikulića, na što ukazuje tuženik u postupku i u žalbi, jer su isti jasno iskazivali o bitnim činjenicama, pa bi se postupak na taj način samo nepotrebno odužio.
Na žalbene navode valja odgovoriti da žalitelj daje svoju subjektivnu ocjenu svih provedenih dokaza, što je neodlučno i ne može utjecati na donošenje drugačije odluke.
Radi izloženog, valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu djelomičnu presudu.
Karmen Strmoli-Jelavić, predsjednica sudskog vijeća, Županijski sud u Zagrebu, 08. svibnja 2007
Sad još moram vidjeti je li sudac Ivica Pezo presudio i koliku mi količinu kunića duguje Marinko Mikulić. Kad sudac odredi iznos štete, presuda će u potpunosti biti pravomoćna, kao i moja satisfakcija spram vlasnika PAN papira, jednog od tajkuna koji je svoj poslovni uspjeh započeo tako što su mu Gojko Šušak i Hrvoje Šarinić s računa dijaspore u Villachu darovali koji milijunčić dolara.
Više o ovom sudskom sporu:
Kako sam dobio sud s PAN papirom
How I was fired from Fokus
Hoće li mi Marinko Mikulić platiti dug u jabukama i pelenama?
Permalink | Komentara ( 0 ) | Pošalji komentar