Kao razloge zbog kojih traže da budu izuzeti iz procesa prestruktuiranja rudnika F BiH,odnosno integracije s Elektroprovredom, između ostalog navode da je struktura kapitala RMU „Banovići“ mješovitog karaktera, sa učešćem privatnog kapitala od 31%, što nalaže poseban tretman i pristup u odnosu na druge rudnike koji su u cjelosti vlasništvo države.

Također, navode da je Rudnik tehničko - tehnološki, organizaciono i ekonomski postavio visoke standarde i dostigao nivo koji otvara dugoročnu perspektivu profitabilnog Društva, s jasno definisanom strategijom razvoja i planovima u kojima posebno mjesto ima izgradnja termo bloka, fabrika cementa i gipsa.

Podsjećaju da u postojećim termoelektranama ne postoji ni jedan termo - blok projektovan na banovićki ugalj, niti je planom gradnje novih i zamjenskih termo kapaciteta, predviđen blok koji bi koristio banovićki ugalj. Ukazuju na poodmakle aktivnosti na realizaciji projekta gradnje termo - bloka, dobijenu punu podršku općinske, zakonodavne i izvršne vlasti Kantona, te javnu podršku premijera Brankovića, ministra Heće i državnog premijera Špirića, tokom odvojenih posjeta Rudniku.

Kao specifičnu i veoma bitnu okolnost navode sudbinsku vezanost Rudnika i općine, te izuzetno loše iskustvo u prethodnim integracijama koje su kao rezultat imale zastoj u razvoju i sveukupnu stagnaciju i Rudnika i općine. Izražavaju spremnost da u nekom periodu, nakon zaokruženja razvojnih programa, pregovaraju s rudnicima i Elektroprivredom o nekom novom obliku organizovanja, ali isključivo na principima tržišne ekonomije i ravnoprvanih partnerskih odnosa.

Drazen Jerkovic umro je u 72. godini zivota. Bio je  prvi hrvatski selektor i jedan od najboljih napadaca u istoriji hrvatskog nogometa. Sa Dinamom dva puta osvajao Kup marsala Tita.
Rodjen je  06.08.1936. u Sibeniku. U Dinamo je stigao 1954. godine, kao perspektivni mladic i zadrzao se medju Modrima sve do 1965.  S Dinamom je  osvojio prvenstvo drzave (1958) i dva puta Kup marsala Tita (1960. i 1965.) i bio najbolji strijelac svih vremena, u 315 utakmica postigao je 300 pogodaka.Vrhunac karijere u reprezentativnom dresu dostigao je na SP-u u Cileu 1962. gdje je bio najbolji strijelac SP-a na kojemu je Jugoslavija osvojila cetvrto mjesto. Jerkovic je tada postigao 4i gola i "zlatnu kopacku" podijelio s ostalim legendama: Garrinchom, Vavom, Leonelom Sanchezom, Florianom Albertom i Valentinom Ivanovom.
Igracku karijeru je prekinuo već sa 29 godina kada se ozlijedio odmah po dolasku u belgijski Gent nakon cega je bio trener i direktor zagrebackog i vinkovačkog Dinama, Zagreba, Villacha. Na SP 1982. je bio pomocnik izbornika Miljana Miljanica. Jerkovic je u istoriju usao kao prvi selektor nogometne reprezentacije moderne Hrvatske, koju je vodio na utakmici sa SAD-om u jesen 1990.. Jerkovic je bio  selektor sve do ljeta 1992.

U 21-om stoljeću imamo 30% nepismenog stanovništva, 70% na rubu siromaštva, 20% ima dovoljno za osnovne potrebe, ostatak ne zna kamo s novcem. Taj ostatak je kod nas elitni politički aparat države, nema manje države s više vođa, ministara i administracije.
Obrazovni sistem je na rubu raspadanja, nema zakona niti rasprave o obrazovnim institucijama, zašto bi se brinuli o našim univerzitetia oni čija djeca studiraju van BiH, tamo gdje ne vladaju slični njima!?
Kulturni život je ravan nuli, i ono što se dešava to je za elitu koja to si može priuštiti, obični građani mogu viriti sa strane iz nekog ugla bez mogućnosti prisustva i učešća. Ako i imaju za kartu, vjerovatno će nedostajati pristojna odjeća ili nešto treće....
 Pa silni kič i šund na ulici i kod kuće bez razlike.... To je ono što stišće i guši, svega toga imamo na pretek pa se nemojte iznenaditi ako vas komšija gađa vrećom smeća koju je teško iznijeti do kontejnera.
Ili vas slučajno maši sadržina cijele šerpe ako je čorba prokisla i više se ne može jesti.
 I da, sve vam se to može desiti u centru grada i to se obično radi o bacanju s visina, iz nebodera pa nikad ne možete otkriti ko vas je zapravo bacio u besvjesnost ili vas okupao prokislom čorbom.
To, i još bezbroj manje - više gorih stvari je naša svakodnevnica, od koje normalni ljudi uporno bježe vraćajući se mislima u one dane kad je bilo bolje...
A svaka generacija koliko god da joj je dobro žali za prošlim, valjda zato što se prošlost ne može vratiti.
Oni koji su došli na svijet poslije Titova odlaska dive se velikim promjenama, brzom napretku, zvučnom imenu zemlje čiji su bili žitelji. Razloge za nostalgiju i lijepo sjećanje na socijalizam ne treba tražiti pored zdravog pogleda na današnju situaciju, iznose penzija ljudi koji su radili polovinu vijeka.
Socijalizam je značio mogućnost obrazovanja i liječenja i bogatih i siromašnih. Socijalizam je bar približno ostvario parolu iz 1789. god. koja je rođena Francuskom građanskom revolucijom: 'Bratstvo, jedinstvo, jednakost, sloboda!' Koliko smo bili i koliko jesmo išta od ova četiri pojma, teško je definirati, ali spomenici socijalizmu su jedini koji nešto vrijede u narodu.
Kada se tomu još i doda povijest kafane u Bosni, onda dobijate nevjerovatnu kombinaciju: kafana kao muzej i spomenik socijalizma (caffe Tito, caffe Havanna, caffe Che). Turske kahvehane su otvarane od dolaska Turaka, osvajanja Bosne 1463. god. Turci su  donijeli običaj ispijanja kahve/kave/kafe pa se tadašnja kahvehana sada modernizovala u kafanu/kafe/kafić/ kako hoćete.
Jedino mjesto u Bosni na kojem su svi jednaki, jedinstveni, slobodni i zbratimljeni jeste kafana. Tu nema razlike izmedju doktora nauka i nepismenih, bogatih i siromašnih, lijepih i ružnih, svi su isti, svi su tu da odagnaju misli i pobjegnu od svakodnevnice.
  To je onaj naš izduvni ventil,  pomoć u noćima da ujutro lakše krenemo u još jedan teški dan. To je mjesto gdje ona iluzorna parola može biti stvarnost, gdje još žive heroji i revolucionari, gdje ne moraš umrijeti od gladi, bolesti ako nemaš novca, gdje možeš upisati studij i bez nekoliko hiljada maraka...
Ne sjećam se čija je definicija, ali ide otprilike ovako: 'Socijalizam manjinu i većinu odbacuje. On traži ravnopravnost izmedju manjine i većine, a onda nema ni manjine ni većine, nego samo ima jedan narod.'
Ovo je ona naše borba protiv one naše manjine koja vlada i krade, a protiv koje nema oružja osim državnog udara za koji nemamo snage da izvršimo i vjerojatno nikada nećemo ni imati.
A fali nam i heroja kao što je nekad bilo (pr. Ernesto Guevera de la Serna iliti poznatiji kao Che Guevara, Boška Buhe, Lole, Marka, Španca). Nema više velikih ljudi, sada smo svi podjednako sitni, sa stilom života, glumom života, kičom i šundom svuda okolo, sa svakodnevnom borbom za opstanak ono malo vrijednosti koje su do danas sačuvane.
Kako neće biti više socijalizma niti onih rahatluka, mi svi željni slobode i jednakosti samo još u kafani to možemo naći. Bar su nam kafane pune stila i ukusa, bez pogrešnih ljudi, bolesnih ideja i teških tema. Opušteno u ovom svijetu, a teko daleko od njega. Njeno veličanstvo  - Kafana.  Tamo su živi i Boško i Španac i ostali...

Cijeli TK (Tuzlanski kanton) bio je spreman za grejnu sezonu prije njesec dana i grijanje je pocelo davno naravno u gradovima gdje se spremno docekala grejna sezona.
U tom kantonu nalazi se jedan manji grad o kome sam vec pisala (naravno to su Banovici).
Taj grad nekad simbol svega pozitivnog u drzavi danas crna rupa na planeti.
Grad u kome se placa najskuplje grijanje na kantonu.
Grad koji lezi na uglju a dovlaci ugalj za toplanu iz drugog rudnika.
Grad u kome se sjetilo da se treba popraviti poplana ptije 10 dana.
Grad koji nema para.
grad sta jos da napisem, naravno grad u kome jos i ne misli poceti grijati.
grad u kome se spava obucen. Ustanes iz kreveta i krenes na posao, ne moras se presvlaciti.
Ovo je grad koji ima najskuplju vodu, naravno ona je bakterioloski ispravna, ali se stanovnistvo moli da kupuje vodu u trgovini koju ce koristiti za pice i kuhanje. Znaci gradjani ovog grada imaju tehnicku vodu za pranje.

Bravo Banovici.

Dana 12.10.2008. Kantonalni odbor SDP BiH Tuzla je održao press konferenciju, na kojoj je član Predsjedništva SDP BiH i predsjednik KO SDP BiH Tuzla, mr. Denis Bećirović prezentovao javnosti podatke o rezultatima, koje je SDP postigao u TK na proteklim izborima. Ovoj press konferenciji je prisustvovalo preko 300 učesnika: članovi Glavnog odbora SDP BiH iz TK, SDP-ovi načelnici općina u TK, članovi Kantonalnog i općinskih odbora i njihovih predsjedništava, predsjednici osnovnih organizacija, šefovi izbornih štabova u TK, predsjednici foruma, savjeta i drugih radnih tijela i interesnih organizacija SDP, te brojnih aktivisti.
U svom izlaganju mr Denis Bećirović se javno zahvalio svim građanima Tuzle i Tuzlanskog kantona na velikoj podršci, koju su dali SDPBiH i kandidatima SDPBiH na posljednjim lokalnim izborima, održanim 5. oktobra 2008. godine.
Pored toga, istakao je da je SDPBiH ostvario u Tuzli najveću i najubjedljiviju pobjedu u posljednjih 18 godina. Kandidat SDPBiH za načelnika Tuzle, Jasmin Imamović, dobio je preko 76 % glasova građana Tuzle, što je nezabilježen procent u evropskim razmjerama. Lista SDPBiH za OV Tuzla je ostvarila najbolji izborni rezultat u posljednjih 18 godina, tako da će SDPBiH imati više od polovine vijećničkih mjesta u Općinskom vijeću Tuzla. Ubjedljive pobjede ostvarili su i načelnik Općine Živinice Hasan Muratović, kao i načelnik Općine Gračanica, Nusret Helić – Daso. Pobjede su ostvarili i liste SDP-a za općinska vijeća Gračanice i Živinica. Pored toga, najveći broj općina bilježi veliki rast broja glasova za SDP BiH.
Sem toga, Bećirović je posebno istakao odličan rezultat SDP-a na nivou cijelog Tuzlanskog kantona. Iako nije bio izborni cilj, SDP BiH u TK je nakon ovih izbora jedna od najjačih političkih partija, što je prvi put nakon 2000. godine da je SDP dobio oko 56 000 glasova u ovom kantonu. SDP je, također, značajno povećao broj vijećnika u Tuzlanskom kantonu.
Učesnicima press konferencije obratio se i Jasmin Imamović, član Predsjedništva SDP BiH i gradonačelnik Tuzle. On se zahvalio članovima i simpatizerima SDP i svim građanima Tuzle, koji su dali veliku podršku SDP BiH i njemu lično za ponovni izbor. Posebno je istakao zahvalnost građanima Tuzle, koji su iskazali izuzetan senzibilitet u struktuiranju novog općinskog vijeća Tuzla, u kojem je od sedamnaest SDP-ovih vijećnika (OV broji 31), šest Bošnjaka, četiri Hrvata, četiri Srbina, jedan Rom i dva iz kategorije ostalih, te vrlo zadovoljavajući broj mladih, žena itd, ističući da ovaj primjer i takva politika SDPBiH garantuje budućnost BiH, u skladu s njenim stvarnim prirodnim i istorijskim bićem.
Na kraju je Mr. Denis Bećirović konstatovao da ovakav odličan rezultat SDP-a u Tuzli i Tuzlanskom kantonu predstavlja veliko ohrabrenje za sve patriote i borce za istinsku državu Bosnu i Hercegovinu. Sada, kad je SDP u TK i zvanično postao jedna od najsnažnijih političkih snaga, otvoreno najavljujemo smjenu nesposobne Vlade TK i pobjedu na predstojećim Općim izborima u Tuzlanskom kantonu.

MUHAMED GAFIĆ SE JAVIO OSLOBOĐENJU s ekspedicije na himalajski osam tisućnjak Manaslu (8.163 m). “U Khatmanduu se  okupila kompletna ekspedicija, tako da je konačan broj članova 14, zajedno sa vođom i ljekarom. Među alpinistima su i dvije djevojke Simona Pogac i Kristina Ađanin.
Pored alpinista iz Italije, Slovenije, Crne Gore i Srbije iz BiH učestvuju Miralem Husanović iz Banovića, Zdenko Veljačić iz Zavidovića, Zdenko Marić iz Mostara i Muhamed Gafić iz Sarajeva.

Svi članovi ekspedicije se odlično osjećaju. Ekspedicija je dobila dozvolu za vrh Manslu, 8.163 m. Penjat ćemo se istočnom stijenom, japanskim smjerom iz 1956. U ekspediciji je ljekar, koji se popeo na osamtisućnjak, i koji je objavio knjigu “Bolesti na velikim visinama“.
Ekspediciju podržava jak tim šerpasa, njih šest sa sirdarom. Ekspedicija je u Pokharu, gradiću u zapadnom području Nepala, odakle će krenuti prema baznom kampu.
Slijedeće javljanje je iz baze Manaslua“. U dnevniku ekspedicije se kaže da ostaju još nekoliko dana na aklimatizaciji na 3.800 metara. Jučer su pak šerpasi krenuli u bazni kamp da postave šatore i potrebnu infrastrukturu.
Dragan Jaćimović, vođa ekspedicije, kaže da je stanje na planini dobro kao i vremenska prognoza za nastupajući period...

Zbog dogovaranja cijena i međusobne podjele tržišta parafinskog voska Europska komisija kaznila je devet petrokemijskih kompanija, uključujući i mađarski MOL, s ukupno 676 milijuna eura globe, prenosi Portfolio.hu. Zbog udruživanja u kartel koji je povjerenica Europske komisije nazvala parafinskom mafijom najveća kazna u visini 318,2 milijuna eura izrečena je njemačko-južnoafričkoj tvrtki Sasol, koju je Komisija nazvala vođom ilegalnog kartela.

Za MOL je određena globa u visini 23,7 milijuna eura.

Europska komisija kaznila je još ENI, Exxon Mobil, Hansen & Rosenthal, Tudapetrol, Repsol, RWE i Total. Tvrtke su 13 godina bile udružene u kartel i dogovarale cijene, namještale poslove te stvarale velik profit nametanjem uvjeta prodaje.

Parafinski vosak upotrebljava se za širok spektar proizvoda, od svijeća, papirnatih čaša i tanjura, voštane ambalaže za sir, kemikalija i guma, do guma za žvakanje. Kartel je bio aktivan od 1992. do 2005., kada je Komisija počela s istragama i nenajavljenim upadima u petrokemijske kompanije nakon Shellove prijave u zamjenu za oprost.

OPĆINSKI sud u Osijeku nepravomoćno je odlučio da Branimir Glavaš mora platiti Ladislavu Bognaru 75 tisuća kuna odštete zbog nanošenja duševne boli.

Podsjetimo, Bognar je tužio Glavaša zbog njegove izjave iz 2003. godine kad je u intervjuu za Glas Slavonije kazao kako je "Bognar svjedok koji lažno svjedoči" i da je "umiješan u do danas nerazjašnjeno ubojstvo Mate Šabića". Mjesec dana kasnije Glavaš je, također za Glas Slavonije, Bognara nazvao bivšim majorom JNA koji uz pomoć starih veze pokušava smjestiti optužnice nekolicini sudionika Domovinskog rata.

Bognar tvrdi kako mu je novac najmanje bitan, a presudom je zadovoljan jer je njome utvrđeno da Glavaš ne može tako komunicirati s ljudima i proći nekažnjeno. Branimir Glavaš pokrenut će žalbu na ovu presudu.

BIO JE to sve poštenjak do poštenjaka. Ne zna se tko je bio glasniji, Ivo Banac ili Tonči Tadić, a Slaven Letica je čak i knjige pisao. O tome kako je društvo iskvareno, političari korumpirani, vlast bahata.

Natjecali su se tko će biti bučniji u nabrajanju anomalija u javnim djelatnostima, u kritici netransparentnog trošenja novca poreznih obveznika, a o rasipnosti države i luksuziranju saborskih zastupnika da se i ne govori. Glumili su narodne tribune, siromašne borce za pravdu i poštenje, jedine moralne vertikale ovog društva. Bili su Trio fantastikus u borbi za poštenu Hrvatsku.

A vidi sad. Ivo Banac kao nezavisni zastupnik sam sebi je iznajmljivao prostor za 40 tisuća kuna, za police za knjige potrošio 140 tisuća, a za taksi 17 tisuća kuna. Proračunskog novca, naravno. Onog u čiju se "svetost" godinama zaklinjao. Razbacivao se desecima tisuća kuna, donirao ih prijateljima i strankama, ponašao se kao pijani milijarder. I još tvrdi da nije napravio ništa protuzakonito, već je samo želio sebi "olakšati poreznu situaciju". "I ništa više", kaže Banac, u slobodno vrijeme predsjednik eminentne organizacije za zaštitu ljudskih prava.

Državna revizija ne bira

Slaven Letica, također, je zdrobio dragocjene novce poreznih obveznika. I to čak 711 tisuća kuna. Polovicu je donirao sam sebi kroz nevladinu udrugu Nezavisni zastupnik, a ostatak razbacao na još nepoznate troškove, budući da nije dostavio nikakve račune. "Te novce sam ionako ja dobio", pravednički je zaključio istaknuti publicist i "moralni noćobdija".

Tonči Tadić, bivši HSP-ovac, također je neslavno prošao u nalazu Državne revizije. On nije dostavio nikakve račune, valjda zato što je stigao potrošiti manje od svojih kolega. Bio je užasno nesretan i frustriran kad je na kraju prošlog saborskog mandata shvatio da su ga zakinuli za čak 250 tisuća kuna, kad je prije izbora napustio HSP-a i otisnuo se u nezavisne zastupnike. Ugrabio je samo 80 tisuća kuna, odnosno četvrtinu svote koju nezavisni zastupnici dobiju godišnje iz proračuna. Poludio je.

Ne samo da je po Sanaderovu nalogu prije izbora rasturio stranku, a time dokrajčio svoju političku karijeru, nego čak nije ništa ni zaradio. Ali i to malo spiskao je tko zna na što. Da stvar bude još bizarnija, Tonči Tadić godinama je glasio kao najaktivniji saborski zastupnik, onaj koji opsjeda novinare, nudi svakakve izjave i komentare. A sad ga nema ni od korova, kao da je u zemlju propao. Možda i jest. Ali sigurno ne od srama.

(Ne)moralne vertikale

I eto, tri zastupnika, suma sumarum, milijun kuna. Otišlo u vjetar. Odnosno, u njihove džepove. Da se razumijemo, nisu oni jedini koji su - da se blago izrazimo - iskoristili blagodati saborskog mandata (da baš ne tvrdimo da su opelješali državu). Bio je tu i Ivo Lončar, pučki tribun koji je na svom "poštenju" kao televizijski novinar svojedobno dobio godišnju nagradu HND-a. On je u izvještaju revizije za 2005. godinu priznao kako je spiskao svih 316 tisuća kuna: 125 tisuća na ime materijalnih rashoda, 111 tisuća na ime usluga.

Ostalo mu je samo - 712 kuna. I on je bio veliki poštenjak.

Furio Radin također: on je 2005. zdrobio čak 301 tisuću kuna, čak tisuću više od doniranih sredstava, što nije ni čudno, s obzirom da je samo na putovanja i dnevnice potrošio 67 tisuća. Iako je saborskim zastupnicima prijevoz vlakovima i autobusima besplatan. Ali nije fora u besplatnom. Tu se ne može ništa uzeti za sebe.

I tako dalje, da ne nabrajamo previše. Trošila je i Zdenka Čuhnil, Nikola Mak, Jene Adam je izmišljao odlaske na nepostojeće folklorne festivale u Mađarskoj, a obilato je trošio i HDSSB-ov trojac Branimir Glavaš - Vladimir Šišljagić - Ivan Drmić. Ali oni ipak nisu glumili moralne vertikale, barem ne kao Trio fantastikus Banac - Letica - Tadić. Ili rječnikom sapunica, nisu se "preglumljivali".

Fizičar Tadić hvalio se, recimo, svojom imovinskom karticom u kojoj je navodio samo Škodu Octaviju kupljenu na kredit. I ništa više. Toliko je bio siromašan da nije platio ni kavu u Saboru, tumarao je u jednom te istom odijelu i propovijedao moralnu uzvišenost. I siroče jedno, baš je on najmanje omastio brk. Što se može, jednostavno je zakasnio, nije na vrijeme razvukao vreću nezavisnog zastupnika kako bi se u nju slilo tristo ili više tisuća kuna. Banac je također "špilao" sveučilišnog profesora visokih moralnih nazora, a niskih materijalnih prohtjeva. Vjerojatno nije dobio priliku umočiti ruke u pekmez, pa nismo stigli vidjeti koliko će se zalijepiti za prste. Sad smo se uvjerili.

I trio fantastikus će pljunut na korumpirane grebatore

A Slaven Letica je posebna priča. Višegodišnji kolumnist Globusa predvodio je bitku građanske Hrvatske protiv korumpiranog režima i općenito prljave politike. U svojim knjigama "rušio je mit o 200 bogatih hrvatskih obitelji", otkrivao "hrvatski zločin stoljeća - rasprodaju Hrvatske, zarobljavanja države gospodarstva i naroda", a posebnu pozornost posvetio je privatizaciji i pljački hrvatskog gospodarstva. Očito je o pljačkama znao sve što se mora znati.

Što su onda za njih ovi "obični" političari, stranački mravi koji se ogrebu za saborsku stolicu kako bi dobivali 12 tisuća kuna plaće, i ako Bog da, i povlaštenu penziju? Na svakog od njih građani bi sutra pljunuli kao na "korumpirane grebatore". I što je najgore, pljunuo bi i Trio fantastikus. Bez krzmanja, s moralne uzvisine, izdaleka i uz pljesak oduševljene publike. Jer, eto, nisu svi političari pokvareni. Oni drugi su očito još gori.

Na kraju, ima neke pravde u svemu tome. Lijepo je vidjeti kako samozvani pravednici padaju licem ravno u blato. Ali ipak je to mala utjeha. Poštenjacima je lova ostala, ne pokazuju namjeru da ju vrate, niti država iskazuje namjeru da lovu uzme i vrati poreznim obveznicima. I baš poput glavnih likova svojih moralnih prodika, i oni će proći nekažnjeni. Ipak taj korumpirani, pokvareni sustav po kojem su Banac, Tadić i Letica tako zdušno pljuvali ima razumijevanja za svoje sinove razmetne.

MANDATNO-IMUNITETNO povjerenstvo Hrvatskog sabora podržalo je zahtjev DORH-a da se ponovno pokrene kazneni progon HSS-ovog saborskog zastupnika, neretvanskog kralja mandarina i zelja Stipe Gabrića Jamba i to zbog zloporaba u gospodarskom poslovanju i krivotvorenja službenih isprava.

Gabrić je predmet istrage još od listopada 2004. godine, koja je 2005. zaustavljena odlukom Županijskog suda u Dubrovniku. Tu odluku prošle je godine poništio Vrhovni sud. Kako je Gabrić u međuvremenu postao saborski zastupnik, tako su opet prekinute istražne radnje koje se mogu nastaviti samo ako to dopusti Hrvatski sabor.

Kako će prijedlog Mandatno-imunitetnog povjerenstva proći vidjet će se najvjerojatnije na tekućoj saborskoj sjednici, mada još uvijek nije poznat datum kada bi Jambo mogao izgubiti imunitet.

"TRENUTNA situacija u Bosni i Hercegovini sasvim je besmislena jer bošnjački političari samo očekuju od međunarodne zajednice da žestokim mjerama 'modelira' neku novu BiH", istaknuo je razgovoru za današnje izdanje Nezavisnih novina prvi čovjek Vlade Republike Srpske Milorad Dodik te tako ponovno u susjednoj zemlji rasplamsao političke polemike o budućnosti.

Glupost Silajdžića

U razgovoru je tako Dodik ustvrdio kako je nedavna tužba službenog Sarajeva prema Republici Srpskoj radi vođenja vanjske politike, "notorna glupost" Harisa Silajdžića koji tako pokazuje "patološki loš odnos prema RS-u".

"U Ustavu stoji kako je BiH sastavljena od dva entiteta i tri konstitutivna naroda. Dva entiteta su konstante i one se ne mogu mijenjati bez volje svih. Nemamo volju da mijenjamo poziciju RS, nego da je jačamo", rekao je Dodik dodajući kako nijedna mjera prisile prema institucijama RS neće proći i onaj koji se na to odluči povući će "okidač političke krize u BiH".

Legao kao Srbin, probudio se kao Bosanac

Dodik je govorio o navodnoj ideji političkih moćnika koji bi htjeli od BiH napravit jednu naciju s  jednom vjerom i jednim jezikom. Takva ideja, smatra Dodik, koja se želi legitimirati pravljenjem popisa birača bez izjašnjavanja o pripadnosti naroda je neprihvatljiva.

"Ako prihvatimo, primjerice, da idemo na takav popis dogodit će se da ste večeras legli kao Srbin, a probudili se kao Bosanac. Ja neću da budem Bosanac. Uopće se ne identificiram s tom vrstom priče. Ja sam Srbin pravoslavne vjeroispovijesti, govorim srpskim jezikom", zaključuje Dodik.

Tužilaštvo Tuzlanskog kantona vodi istragu protiv nekoliko profesora sa Pravnog fakulteta u Sarajevu zbog sumnje da su koristili seksualne usluge prostitutki i nekoliko studentica Odjeljenja ovog fakulteta u Tuzli, te to plaćali novcem i ispitnim ...

... pitanjima.

Kako nezvanično saznajemo, za sada su pod lupom tuzlanskih tužitelja profesori Fuad Saltaga, Bajro Golić i Zdravko Lučić. Istraga je pokrenuta nakon hapšenja Jasmina Mašića, vozača Vlade Tuzlanskog kantona i apsolventa na sarajevskom pravu, kojeg Tužilaštvo tereti za krivična djela navođenje na prostituciju i davanje dara i drugih oblika mita, piše Oslobođenje.

Upravo je Mašić navodio prostitutke i studentice da pružaju usluge profesorima iz Sarajeva. Svojim automobilom je vozio studentice u objekte Jet Star u Živinicama, te u tuzlanski hotel Tuzla, u čijim sobama su čekali profesori. Seksualne usluge su plaćane ispitnim pitanjima i novcem, a prema našim saznanjima, prilikom hapšenja kod Mašića su pronađeni indeksi i u njima ispitna pitanja.

Inače, od naših izvora iz Tužilaštva Tuzlanskog kantona saznajemo da će uskoro uslijediti hapšenje pojedinih profesora, jer je nakon iskaza Jasmina Mašića, te pretresa njegovog stana, pronađeno dovoljno dokaza za podizanje optužnice. U tim dokazima se navodi da su profesori Pravnog fakulteta u Sarajevu od 2005. godine koristili seksualne usluge prostitutki i studentica, piše Oslobođenje.

ad ih je prozvao i označio krivcima i visoki predstavnik Miroslav Lajčak, onda su Čović i Tihić odlučili javno popiti kahvu kako bi ispalo da oni nešto rješavaju i brinu se za svoj narod(e). I što su odlučili? Osnovati povjerenstvo?

Piše: Marko Antunović MOSTAR - One stare izreke, ako ne želiš riješiti neki problem onda formiraj komisiju drže se Dragan Čović Sulejman Tihić. Njihov razgovor uz kahvu u Mostaru u utorak o najvažnijim temama za Bosnu i Hercegovinu je obična predstava za javnost dvojice političara koji ne znaju kako riješiti nešto što su sami zakuhali i sad moraju srkati gadnu čorbu. A oni osobno i njihova politika su krivci za to što bošnjačka djeca u Stocu nakon završetka školske godine nemaju potpisane svjedodžbe. Čija djeca, ne ni Draganova ni Sulejmanova, ali jesu hrvatska i bošnjačka u čije ime oni nastupaju. Kad ih je prozvao i označio krivcima i visoki predstavnik Miroslav Lajčak, onda su Čović i Tihić odlučili javno popiti kahvu kako bi ispalo da oni nešto rješavaju i brinu se za svoj narod(e). I što su odlučili? Osnovati povjerenstvo? Kao da nije sve jasno svakome gdje leži problem i gdje je rješenje. Ali njima, zapravo, i ne treba rješenje. Čoviću i Tihiću treba problem radi izbora i pokazivanja mišića da bez njih ne može biti rješenja ni u Stocu ni u BiH. Pa i preko leđa nevine djece. Odavno već, naime, ove dvije stranke, HDZ BiH i SDA, funkcioniraju kao jedna politička i dvije interesne grupacije. Fotelja i profit je vrhovni ideal stranačkih jurišnika, a politika sredstvo za to. Do sukoba može doći samo privremeno između ove dvije stranke oko političkih pitanja samo dok se ne riješe privatni dilovi. Čović, kako je to predstavio javnosti, s Tihićem razgovara, rješava sudbinu hrvatskog naroda, a za razgovor s hrvatskim političkim dužnosnicima nema vremena. Valjda ih ne smatra doraslim sebi, gdje je on mjera svih stvari, pa i hrvatstva. Za njega je Milorad Dodik najveći prijatelj, a Republika Srpska bolji dio BiH. A kad mu na kahvu dođe Tihić, onda im je Dodik glavni problem kao i „bolji dio BiH“. O čemu je, zapravo, riječ? Ne, tu nema politike, osim privatne. Opstati i ostati što duže, po mogućnosti do vječnosti na čelu stranke, vući konce vlasti, postaviti svoje ljude tamo gdje se odlučuje i troši pa makar i sto maraka, ne zamjeriti se Uredu visokog predstavnika i drugim moćnicima iz međunarodnih krugova. Dakle,  zadržati monopol na političke i svake druge odluke, marginalizirati, ili, čak uništiti, svaki znak drukčijeg mišljenja i djelovanja koji bi im mogao postati ili već jest konkurencija. Svako sredstvo je dobro, ako vodi tom cilju, pa makar bila i djeca u Stocu. Oni ne priznaju ni zakon ni ministra ni vladu županije. Oni će to riješiti. I trebaju riješiti, jer su oni to zakuhali. Svjesno, kao što i sad svjesno obmanjuju javnost da to mogu preko nekog povjerenstva, svojih poslušnika koje će primorati da nešto učine. Za njih ni zakon ni ustav ne znači ništa. Pa nisu li i posljednji put kad su boravili u Stocu davali protuustavne izjave. Naime, negirali su odluke Vrhovnog suda.

Žulj je sudu jasno rekao kako osobno poznaje ljude koji su odbili svjedočiti protiv Gasala i ostalih zbog straha za vlastitu kao i sigurnost svoje obitelji. Isto se tako jasno da iza svih nedjela u Bugojnu stoji ratni načelnik općine Bugojno Dževad Mlaćo.

Piše: Jurica GUDELJ MOSTAR - Smisao procesuiranja ratnih zločina jeste prvenstveno zadovoljenje pravde. Stoga bi se suđenja optuženima za ratne zločine morala provoditi na više nego fer način i uz posebno vođenje računa o žrtvama. Primjer bugojanskog Hrvata Drage Žulja, koji je svjedok optužbe u procesu koji se vodi protiv Nisveta Gasala, Musajba Kukavice, Enesa Handžića i Senada Dautovića, pokazni je primjer načina na koji se ratni zločini procesuiraju u BiH. Žulj je pri davanju iskaza na Sudu BiH rekao kako mu je večer uoči svjedočenja prijetio izvjesni Mujo Duraković. I to je ušlo u zapisnik. I nikom ništa. Isto se tako jasno da iza svih nedjela u Bugojnu stoji ratni načelnik općine Bugojno Dževad Mlaćo. Tužiteljstvo BiH je potvrdilo kako zna za slučajeve zastrašivanja svjedoka, no ne sjećamo se da je ikada nešto po tom pitanju poduzeto. Čak i kad je svjedoku zaštićen identitet ništa mu ne garantira sigurnost, jer i obrana i tužiteljstvo znaju o kome se u stvari radi. Institucija zaštite svjedoka postaje, dakle, prilično besmislena. No, bilo bi dobro kada bi slučaj Drage Žulja, ili čak bugojanskih Hrvata bio jedini u BiH. Čini se, međutim, kako je zastrašivanje svjedoka postala praksa u našoj zemlji. Sjetimo se samo suđenja za ratni zločin počinjen nad Bošnjacima u zgradi "Vranica" u Mostaru, ali brojnih drugih suđenja širom BiH i na svim stranama, kada su svjedoci nekoliko puta davali proturječne iskaze, a na kraju izjavili kako se ničega više ne sjećaju. Žulj je sudu jasno rekao kako osobno poznaje ljude koji su odbili svjedočiti protiv Gasala i ostalih zbog straha za vlastitu kao i sigurnost svoje obitelji. Pitanje sigurnosti svjedoka u procesima za ratne zločine se mora žurno riješiti, inače BiH nikada neće proći postratnu katarzu.

Poštovane drugarice i drugovi,

dame i gospodo, antifašisti,  partizani,

Čast mi je da danas stojim ovdje, na ovom slavnom dijelu bosanskohercegovačke zemlje, i da mogu da oživim uspomenu na hrabre i čestite heroje koji su dali sve od sebe da bi spasili svoje suborce, drugove i drugarice, iz kandži fašističkih zločinaca i njihovih domaćih pomagača, četnika i ustaša.

Mnogo je ispričanih priča, mnogo je sjećanja, ali  nažalost,  sve je više nipodaštavanja i umanjivanja značaja narodno - oslobodilačke borbe, časne i herojske, borbe koju su vodili svi narodi nekadašnje nam zajedničke države.

Ne smijemo zaboraviti i ne smijemo dopustiti da se herojske bitke, poput ove, zaboravljaju ili što je još gore, ne smijemo dopustiti da se iskrivljuje i falsificira karakter cjelokupne borbe protiv fašista i domaćih izdajnika.

Četvrta neprijateljska ofanziva, ili kako su je fašisti nazvali Fall Weiss, pokrenuta je sa ciljem da se uništi Glavni štab NOV-a, glavnina partizanskih snaga, i što je bilo najgnusnije, Glavna partizanska bolnica. Ofanziva je trebala definitivno da učvrsti pozicije fašističke tvorevine NDH, pozicije zločinačkih četničkih "otadžbinskih" vojnika, i fašističkih njemačkih i italijanskih okupacionih trupa.

Fašisti nisu računali na vašu vjeru u pobjedu, a samim tim, da niti jedan borbeni zadatak partizanskim jedinicama nije predstavljao nerješiv problem.

Oni su to poslije osjetili na svojoj koži, pogotovo četničke formacije koje su poslije ove bitke prestale postojati kao vojni faktor i koje su ostale samo ono što su zapravo i bile od početka rata, zlikovci zaduženi za zločine nad nemoćnim i nevinim civilnim stanovništvom.

Postoje neke paralele koje se mogu povući  i sa ratnim sukobom koji se, nažalost, dogodio u našoj bližoj historiji. Taj rat je ponovo iznjedrio domaće fašiste koji su počinili strašna zlodjela, ratne zločine i genocid.

To nam pokazuje da borba nije okončana i da razbijanje njihovih snaga, koje se dogodilo ovdje - 1943. godine, nije bilo konačno.

Zbog toga nikada ne smijemo stati i klonuti duhom, zbog budućnosti nas samih, a još više zbog budućnosti naše djece i onih koji dolaze.

Drugovi borci, znam da živite teško i da vas boli nebriga današnjih vlasti, i što je još gore, da čak i na odgovornim mjestima u ovoj državi sjede, ili su sjedili, ljudi koji se ponose svojim četničkim ili ustaškim  porijeklom i njihovim ideologijama.

Ali znajte da postoje oni koji se nikada neće predati, oni kojima je Bosna i Hercegovina jedina domovina i za koju smo odlučni da se borimo, jer Bosna i Hercegovina je naša, svih nas, Bošnjaka, Srba, Hrvata, Jevreja, Roma, Ostalih, svih njenih građana i naroda, i to je naša zemlja, na svakom komadiću njene teritorije, bez obzira kako se zovemo, kojem se Bogu molimo, bez obzira da li smo većina ili manjina.

Niko, niti jedan narod, niti jedna politika, niti jedan pojedinac nije i neće biti vlasnik Bosne i Hercegovine, ali neće biti sigurno ni vlasnik niti jednog, makar manjeg, dijela naše zemlje!

Ona pripada Bosancima i Hercegovcima i to cijela! Samo takva Bosna i Hercegovina, a zašto ne reći, Bosna i Hercegovina definirana ZAVNOBiH-om, jeste normalna zemlja, zemlja budućnosti, sretna zemlja!

Za nekoliko dana je 9. maj, Dan pobjede nad fašizmom! Odajući poštovanje svim antifašistima koji su dali svoje živote za slobodu, želim ponovo istaći da je i antifašizam naše historijsko naslijeđe, koje ćemo sa ponosom unijeti u evropsku porodicu naroda, koja također baštini iste vrijednosti kao osnov savremenog demokratskog svijeta!

Neka je vječna slava i hvala svima koji su dali svoju žrtvu u borbi za slobodu protiv fašizma.“

 Liberalno Demokratska Stranka BiH je ogorčena plakatima koji su se pojavili na sarajevskim ulicama a na kojima stoji "Smrt pederima". Poziv na ubijanje ljudi zbog njihove seksualne orjentacije ne može biti djelo nekoga ko se predstavlja zaštitnikom vjere i vjerskih načela.

Podsjećamo da su upravo muslimani na svojoj koži osjetili najstrašnija stradanja, da su proganjani i masovno ubijani samo zbog svog opredjeljenja, i to vjerskog. Upravo zbog toga muslimani moraju pokazati najveći stepen tolerancije i štititi druge i drugačije.

Držimo da su pozivi na linč homoseksualaca djelo neodgovornih i instruiranih pojedinaca koji imaju za cilj Sarajevo predstaviti netolerantnom i neciviliziranom sredinom iz koje će dolaziti slike pretučenih mladića i djevojaka kakve smo gledali iz Beograda, Zagreba i Moskve. Takav film mi ovdje nećemo dozvoliti, niti sada, niti ikada.

Liberali pozivaju građane da ne nasjedaju na provokacije od strane pojedinaca koji više nemaju pravo pričati o moralu, a vjerske institucije da se prvo obračunaju sa svojim službenicima koji seksualno iskorištavaju maloljetne djevojčice i dječake.

Takođe, pozivamo na zajedničku borbu protiv seksualnog iskorištavanja 14-godišnjaka koje je prema našem krivičnom zakonu dozvoljeno, i u tome tražimo konkretnu podršku i vjernika, i svih slobodnih građana, i političara koji umjesto da mijenjaju takve zakone raspravljaju o uskraćivanju ljudskih prava.

Titova Jugoslavija je kocila ekonomske integracije i kao takva bila je trn u oku cijelom zapadu. Ekonomija joj je bila modul kako treba da funkcionise. Nije bila clan ni jednog bloka, a bila je osnivac nesvrstanog pokreta. Zato su Balkan destabilizovali na vec isproban i siguran nacin. Zaigrali su na nacionalnu kartu. Tako su ma scenu stupili fasisti i nacionalisti.
Danas se balkanske zemlje busaju u prsa kako su nezavisne, a daleko su od nezavisnosti jer zavise od EU. U odnosu na EU one su u vazalskom odnosu, dok je Jugoslavija imala koncept partnerstva.
Na Balkanu je izrazen i evropski elemenat koji podrzava stanje onakvo kakvo jeste. Drzave Balkana imaju Ustave zasnovane na etnickom , a ne na gradjanskom principu. Takve ustave nema ni jedna druga drzava Evrope.
U svemu ovome najtragicnija je BiH. Zapad je nije podrzao da stvori Ustav u kome bi Bosanac i Hercegovac bili drzavljani BiH. Imamo Ustav i sistem u kome svi imaju odrijesene ruke za svoje projekte i podjele ( ekonomsku I drustvenu) .
Za razliku od BiH EU I SAD imaju sisteme zasnovane na gradjanskim pravima. Zakoni se postuju placaju porezi… imaju uslove da uklone sve elemente koji nazaduju drzavu a BiH to nema. U ovakvoj BiH ne moze biti demokratije a ni povjerenja medju gradjanima.
Tvrdim politika EU I SAD je dvolicna, etnicki princip kao osnova drustvenog zivota ne moze funkcionisati

Prema pisanju subotnjih dnevnih novina, više od 10 milijuna kuna Zagrebački će holding platiti projekt izdanja Zagreb.hr, jedinstvenog dvotjednika Milana Bandića koji će u predizborno vrijeme građane obavještavati o projektima aktualne vlasti.

Naime, prekjučer je u Narodnim novinama Holding objavio da je s tvrtkom Medijska mreža, koja je osnovana prije pet mjeseci, sklopio ugovor za javne usluge, odnosno za usluge novinske agencije težak 10 milijuna i 296 tisuća kuna. Lidija Tomić, članica Uprave Holdinga za Jutarnji list rekla je da nikako nije o projektu koji se radi zbog nadolazećih izbora, zato što će dvotjednik izlaziti najmanje godinu dana, na koliko je potpisan ugovor (lokalni su izbori za devet mjeseci), činjenica je da prvi dan listopada počinje bombardiranje cijeloga grada pozitivnim informacijama o zagrebačkom gradonačelniku i njegovim potezima te odlukama Poglavarstva i Holdinga.

Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić večeras je pustio u promet obnovljenu Palmotićevu ulicu.Na novinarska pitanja vezana uz projekt Zagreb.hr  rekao je  kako će o tom projektu javnost izvijestiti početkom listopada, kada bude bliže njegova realizacija.(M.N.)

Županijski sud u Zagrebu odbio je žalbu Marinka Mikulića na presudu Općinskog suda koji je presudio da sam 2001. dobio nezakoniti otkaz u Fokusu

A evo i nekih pojedinosti iz obrazloženja presude:

Žalba je neosnovana.
Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenom odluka tuženika od 2.4.2001. godine o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja na određeno vrijeme zaključenog 2.2.2001. godine zbog osobito teške povrede radne obveze, a to je neizvršavanje radnih zadataka i neredovito dolaženje na posao, te tužitelj traži sudski raskid radnog odnosa i isplatu plaće.

A evo i nekih pojedinosti iz obrazloženja presude:

Žalba je neosnovana.
Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenom odluka tuženika od 2.4.2001. godine o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja na određeno vrijeme zaključenog 2.2.2001. godine zbog osobito teške povrede radne obveze, a to je neizvršavanje radnih zadataka i neredovito dolaženje na posao, te tužitelj traži sudski raskid radnog odnosa i isplatu plaće.
Prvostupanjski sud je usvojio pravilno tužbeni zahtjev jer je utvrdio da ne postoje zakonski razlozi za izvanredni otkaz, kako je to propisano čl 107. st. I. Zakona o radu ("NN" br.: 38/95, 54/95, 65195,17/01,81101 i 82/01 - dalje: ZR).
Također je utvrdio da je osnovan zahtjev za sudski raskid radnog odnosa sa danom 21.5.2001. godine od kada je tužitelj prema tvrdnji počeo raditi kod novog poslodavca, a kako je to određeno temeljem čl 116 st. 1 ZR.
U ponovno provedenom dokaznom postupku nakon ukidne odluke (list 57 spisa) prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje u pogledu utvrđenja da li postoje razlozi za izvanredni otkaz, te je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.
Za obrazloženje pobijane djelomične presude prvostupanjski sud je dao jasne i razumljive razloge koje u cijelosti prihvaća ovaj sud.
Bitne povrede ZPP-a na koje ukazuje žalitelj iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a prvostupanjski sud nije počinio, te presuda sadrži razumljive razloge o odlučnim činjenicama i pravilnu ocjenu provedenih dokaza, pa se kao takova može ispitati.
Na ove bitne povrede ZP-a kao i pravilnu primjenu materijalnog prava pazi ovaj sud i po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.
U ponovno provedenom postupku prvostupanjski sud je preslušao svjedoke prema uputi ovoga suda i to Ratka Petera i Mladena Maloču.
Na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, postupajući sukladno čl. 8. ZPP-a, prvostupanjski sud je nedvojbeno utvrdio da nisu postojali opravdani razlozi za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelja, jer se tužitelju odlukom o otkazu stavlja na teret samo paušalno neredovito dolaženje na posao i neizvršavanje radnih zadataka.
Prema odredbi čl. 79. st. 1. ZR poslodavac ima opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, ili zbog druge osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nije moguć nastavak radnog odnosa.
Prema st. 2. istog propisa ugovor se može otkazati u roku 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se temelji izvanredni otkaz.
Prvostupanjski sud je pravilno obrazložio svoju odluku i naveo da putem preslušanja svjedoka nije utvrdio da je tužitelj neredovito dolazio na posao i da nije izvršavao svoje radne zadatke, kako mu se stavlja na teret u odluci o otkazu. Upravo naknadno preslušani svjedok Mladen Maloča, koji je u sporno vrijeme bio pomoćnik direktora tuženika i glavni urednik lista "Fokus", te nadređeni tužitelju, je jasno iskazao da nije imao primjedbi na rad tužitelja, niti je u vezi toga razgovarao sa tužiteljem.
Prema tome, prvostupanjski sud je u iscrpno provedenom dokaznom postupku utvrdio da nisu postojali opravdani razlozi za izvanredni otkaz, pa stoga nije trebao posebno utvrđivati da li je pravodobno donijeta odluka o otkazu, jer je otkaz nezakonit iz razloga suštinske naravi, kako je to utvrđeno.
Obzirom da je potpuno u postupku utvrđeno činjenično stanje, to je prvostupanjski sud osnovano i po ocjeni ovoga suda odbio provesti dokaz suočenjem svjedoka Vanje Sutlića i Marinka Mikulića, na što ukazuje tuženik u postupku i u žalbi, jer su isti jasno iskazivali o bitnim činjenicama, pa bi se postupak na taj način samo nepotrebno odužio.
Na žalbene navode valja odgovoriti da žalitelj daje svoju subjektivnu ocjenu svih provedenih dokaza, što je neodlučno i ne može utjecati na donošenje drugačije odluke.
Radi izloženog, valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu djelomičnu presudu.

Karmen Strmoli-Jelavić, predsjednica sudskog vijeća, Županijski sud u Zagrebu, 08. svibnja 2007

Sad još moram vidjeti je li sudac Ivica Pezo presudio i koliku mi količinu kunića duguje Marinko Mikulić. Kad sudac odredi iznos štete, presuda će u potpunosti biti pravomoćna, kao i moja satisfakcija spram vlasnika PAN papira, jednog od tajkuna koji je svoj poslovni uspjeh započeo tako što su mu Gojko Šušak i Hrvoje Šarinić s računa dijaspore u Villachu darovali koji milijunčić dolara.

Više o ovom sudskom sporu:

Kako sam dobio sud s PAN papirom

How I was fired from Fokus

Hoće li mi Marinko Mikulić platiti dug u jabukama i pelenama?

U slučaju da ste prošli tjedan proveli na Marsu, čini se da je planeta Zemlja u velikim problemima.
Naime, iako je to bilo očigledno jos prije par godina kada su dvije kompanije ulovljene u nekakvim "sumnjivim poslovima" oko financijskih bilanci, Fannie Mae i Freddie Mac su u bankrotu.
Prosječan Hrvatski građanin ce najlakše shvatiti o kome se radi, ako mu se kaže da se radi o svemu onome što mu se u zadnjih pedesetak godina prikazivalo na televiziji pod pojmom "Američki San".
O kojoj je lovi riječ ? Manje više, o sveukupnoj.
Dolaze teška vremena.
U Hrvatskim medijima naravno ni riječi o ovome događaju ravnome Sibirskoj eksploziji.
Onako kako smo to i prognozirali, evo nas na samom rubu provalije.

Dana 11.07 2008, otvorena je Crom Time Bank, onako u slučaju da vas Sarkozijeva izjava o tome kako će se u Irskoj morati ponoviti referendum o Europskoj Uniji, odnosno poništiti prijašnja narodna odluka, podsjeti na fašizam.
Hrvatska, a Istra naročito, spadaju u područja koja se u zadnja vremena diče antifašizmom, naime.
Nažalost, ista su područja popušila fore o slobodnom tržištu i demokraciji te priče o nekakvim zlodjelima i državnim financijskim intervencijama kakva su moguća samo u bivšem Sovjetskom Savezu.

Istina je naime da su vaše 3 kune, skupa sa onima iz još poneke naivne zemlje, ostale jedine prave među trilionima novostvorenih bezvrijednih novčanica i jedini su razlog zbog kojega se sva ova mučnina ne završi u jednom jedinom danu.

Fannie Mae i Freddie Mac - Kraj Iluzije

Fannie Mae i Freddie Mac su kreditni giganti koji posjeduju 6000 milijardi dolara izdanih kredita, slovima šest tisuća milijardi dolara.
To je otprilike polovica društvenog bruto proizvoda Europske Unije.
Fannie Mae i Freddie Mac međutim na svojim računima, svojeg kapitala imaju samo u odnosu od 1,5% na sve ono što su izdali i za šta garantiraju.

To otprilike znači ovo:
Dovoljno je da samo 1,5% njihovih dužnika, naprimjer "vlasnika" stanova koji imaju kredite sa promjenljivom kamatom, prestanu plaćati rate i cijeli kapital grupa Fannie Mae i Freddie Mac je izgorio u roku od godinu dana.

U ovim kriznim i teškim trenutcima, broj dužnika koji ne plaćaju rate je već veći od 1,5%.
Oficijalno, izgleda da ih već ima 2,33%.

Nestanak, kraj grupa Fannie Mae i Freddie Mac je samo pitanje mjeseci.
Najvjerovatnije će biti nacionalizirane, ali po koju cijenu?
Amerika je već kao nacija u astronomskom dugu, Američke obitelji su u dugovima do guše.

Pare normalno trebaju pronaći tamo otkuda su ih uvijek i uzimali, iz inostranstva.

Zbog toga uopće ne treba čuditi da su se na burzi počeli kladiti u nešto nezamislivo: Bankrot Sjedinjenih Američkih Država.