Posle prve ispale u Beogradu i otkazanog koncerta ponovo se desilo isto.

Krajnje sam razočarana neozbiljnim stavom kojim pucaju u publiku i ljude koji su već godinama uz njih.

U potpunosti rasprodat koncert koji je trebao da bude održan u nedelju ovde, u Sevilli (40.000ulaznica) je otkazan! I to danas, tačnije pre pola sata!!!

Mislim, ili momci trebaju samo da nastave sa drogiranjem, i ni ne počinju turneju, ili bi trebalo  malo da se uozbilje i ne ispaljuju svoju vernu publiku. Baš sam m a l o žešće khm kham pa, sjebana. I razočarana.

Glup razlog na prvi pogled, mislim se, ali s obzirom koliko mi znači muzika i zvuk uopšte, od danas NO MORE D.M.

Sorry momci ali baš ste…biiip psuv psuv

(A neko tu ipak izvlači profit…samo se pitam ko?

Novi stil pranja para u krizi ili šta?)

Show biz i “Tour of the univerese” pffff and now “enjoy the silence”...

Do some make up?
Or do most just forget about it and put on some make up?

Muzika, kao savršeni medium, koji naleti nenajavljeno, (a kako bi drugačije) uvek u pravom momentu, kad ti je potreban neki jači stimulans o viđenom, znanom, onome intezivno proživljenom, u nedostatku sopstvene forme ispoljavanja tog unutrašnjeg doživljaja. Čim te dodirne, razoruža, te joj automatski dozvoljavaš da ti ispriča note. Čujes osećaj koji poznaješ, dok ti se ćakre vrte kao lude. Prepuštaš se da te nosi.I nosi.I nosi…do nekog krajnje zadovoljavajućeg unutrašnjeg doživljaja, baš tog, koji ti je nedostajao.

I onda si kompletan, kao da je samo u pitanju bio taj delić koji je falio.

     Ojos de brujo

I uzivo:

It costs me to open my eyes

and I do it little by little.

I dont know if I'll still find you close.

I'll keep your memory as the best secret,

and how sweet was to have you inside.

Calm, the storm and the calm,

the time will always calm, the storm and the calm.

Always the smooth voice of the sea will remain inside me,

to breathe again the rain that will fall on this body

and will wet the flower that grows inside, and to laugh again.

And each day an instant to think again in you.

In the smooth voice of the sea,

in breathing again the rain

It's a strange day
No colours or shapes
No sound in my head
I forget who I am
When I'm with you
There's no reason
There's no sense
I'm not supposed
To feel
I forget who I am
I forget
Fascist baby
Utopia, utopia

My dog needs new ears
Make his eyes
See forever
Make him live
Like me
Again and again

Fascist baby
Utopia, utopia

I'm wired to the world
That's how I know everything
I'm superbrain
That's how they made me

Fascist baby
Utopia, utopia