Zašto i čemu?
Ko je mogao naslutiti da će se pojaviti u tom golemom zelenilu, koje je poput najljepšeg obećanja osvajalo svijet...?
Nije bilo nikakve suvisle misli...
Samo beskraj sitnih nevjerovatnih očiju na raznolikim tijelima insekata sa kojima se igrao vjetar...
Podigao je sićušnu glavicu, i na nekoj izgubljenoj pralivadi kao da je prošaptao, prepun gordosti žarke:

"Vrijeme je da se živi od ljepote i varke...!"

Čudiš se mojoj samoći
na bezglasnoj stazi
mračne nebeske pustinje
posute polenom zvijezda
po kojoj tumaram od iskona...

Tražiš opravdanje za slutnju
ljepote mrtvog sjaja
samotne tuge izgubljenih i nesrećnih...

Težiš dokučiti tajnu
zašto sam otkrivena i skrivena u isti mah
nebeska glumica lažne vatre,
vitez u tijelu žene tužnog i blijedog lika
koji juri vjetrenjače crnih oblaka...

Pokušavaš mi pomoći
tolikim pjesmama o ljubavi i čežnji
na klupama noći koje se pamte,
o silnim tajnama nebeskih trezora
zaključanih ključevima sudbine...

Želiš odgovore za koje misliš
da ih čuvam u tajnoj knjizi zapisa,
koju pišem mastilom bisernim
od postanka iz praha
do konačnog kraha...

E da jednom
spoznaš moju bolnu tajnu
da je ugledaš plavičastu i sjajnu
kako izranja jutrom praznoga dana
vrh mog hladnog i grobnog dana
životom okupana
srećna i smjela
plava i živa duša
moga mrtvog tijela...

Ako osjetiš ponešto topline i ljubavi u mojim rečenicama, znaj da ta ljubav i ta toplina nisu dio mene...
To je čudesni i tajni znamen papira na kojem su napisane...
Pomisli da je taj papir do jučer bio živo biće, niklo iz oplođenog sjemena u vlažnoj zemlji, koje je raslo pod vjetrom, kišom i Suncem...
Pomisli na njegovih dvjesto - tristo životnih ljeta...
Kako da netragom nestane toliko darovane ljubavi i topline?!
Ako u ovim zapisima ima nečega mojeg, onda je to bol, sjeta, tuga i zračak nade...