Nešto moje... https://www.blogoye.me/celestine/ sr Fri, 17 Jul 2026 11:14:39 +0200 BlogOye! ...mi je punih DVADESETŠEST... 'Bem ti... Ružno doba... Ali skroz... Što bi rekao Selimović, rano mi je 'mrijeti... ...a nekako mi je kasno za početi nešto novo... Hm... Kasno? Nije kasno, ali mi se ne da... Nemam snage... Želju imam, a ne želim! ... Ma samo sam nekako baš umorna... Idem malo do svoga zida, pa ću opet u svoje carstvo snova... Jer... Važno je samo ostaviti trag... Wed, 12 Mar 2008 14:22:00 +0100 https://www.blogoye.me/celestine/36999/ Nas dvoje smo nikad otpjevana pjesma, slavuj što je htio pjevati o svijetu, ruža što nije nikada pupoljak dala, soko što je burom spriječen u svom letu... Nas dvoje smo samo slutnja tajne sreće, Nas dvoje smo nešto od tajanstva veće... Wed, 12 Mar 2008 11:29:00 +0100 https://www.blogoye.me/celestine/36985/ Znam! Jednom će i čovjek lako biti... Kada se kamenje prošeta do rijeke, kada ribe isplivaju i nađu kopnena staništa, kada ljudski život postane mjera i odrednica i jedina stalna granica... Kada ljepota duše bude jedino što je važno, kada se razum bude tražio više nego tijelo lijepo i snažno... Čovjek će tada lako biti! Rijeke će uzvodno teći, planine u mora leći, zemlja će mjerit' visine, a nebo pod njom dubine... Zvijezde će sić' u nizine, a cvijeće rast' u širine, i sve će moguće biti... Do tada, ali samo do tada... SVE LJUDSKO MORAŠ SKRITI!!! Mon, 10 Mar 2008 19:50:00 +0100 https://www.blogoye.me/celestine/36825/     Ja ne mogu pisati pjesme! Ali, kada bih mogla, napisala bih ti najljepše stihove, Tebi, što kao kamen međaš stojiš na pragu moje mladosti... Ja ne znam govoriti velike riječi! Ali, kada bih znala, poslala bih ih vjetrom Tebi, što si i sada stub moje zrelosti... Jer znam! Ništa od mene bilo ne bi, da uvijek nisam, od Tebe jedini, uzimala u najam snagu i polet smjelosti... Mon, 10 Mar 2008 19:39:00 +0100 https://www.blogoye.me/celestine/36822/ Mnoštvo nepotrebnih starudija jutros izbacih iz svoga srca... Postelju nemirnih snova izložih Suncu... Okružih se cvijećem, i cvrkutom ptica... Pomislih, koliko je sada prostora za Tvoju ljubav ostalo!!! Fri, 07 Mar 2008 09:02:00 +0100 https://www.blogoye.me/celestine/36555/ Zašto i čemu? Ko je mogao naslutiti da će se pojaviti u tom golemom zelenilu, koje je poput najljepšeg obećanja osvajalo svijet...? Nije bilo nikakve suvisle misli... Samo beskraj sitnih nevjerovatnih očiju na raznolikim tijelima insekata sa kojima se igrao vjetar... Podigao je sićušnu glavicu, i na nekoj izgubljenoj pralivadi kao da je prošaptao, prepun gordosti žarke: "Vrijeme je da se živi od ljepote i varke...!" Wed, 05 Mar 2008 14:45:00 +0100 https://www.blogoye.me/celestine/36433/ Čudiš se mojoj samoći na bezglasnoj stazi mračne nebeske pustinje posute polenom zvijezda po kojoj tumaram od iskona... Tražiš opravdanje za slutnju ljepote mrtvog sjaja samotne tuge izgubljenih i nesrećnih... Težiš dokučiti tajnu zašto sam otkrivena i skrivena u isti mah nebeska glumica lažne vatre, vitez u tijelu žene tužnog i blijedog lika koji juri vjetrenjače crnih oblaka... Pokušavaš mi pomoći tolikim pjesmama o ljubavi i čežnji na klupama noći koje se pamte, o silnim tajnama nebeskih trezora zaključanih ključevima sudbine... Želiš odgovore za koje misliš da ih čuvam u tajnoj knjizi zapisa, koju pišem mastilom bisernim od postanka iz praha do konačnog kraha... E da jednom spoznaš moju bolnu tajnu da je ugledaš plavičastu i sjajnu kako izranja jutrom praznoga dana vrh mog hladnog i grobnog dana životom okupana srećna i smjela plava i živa duša moga mrtvog tijela... Wed, 05 Mar 2008 13:10:00 +0100 https://www.blogoye.me/celestine/36431/ Ako osjetiš ponešto topline i ljubavi u mojim rečenicama, znaj da ta ljubav i ta toplina nisu dio mene... To je čudesni i tajni znamen papira na kojem su napisane... Pomisli da je taj papir do jučer bio živo biće, niklo iz oplođenog sjemena u vlažnoj zemlji, koje je raslo pod vjetrom, kišom i Suncem... Pomisli na njegovih dvjesto - tristo životnih ljeta... Kako da netragom nestane toliko darovane ljubavi i topline?! Ako u ovim zapisima ima nečega mojeg, onda je to bol, sjeta, tuga i zračak nade... Wed, 05 Mar 2008 08:59:00 +0100 https://www.blogoye.me/celestine/36403/ Stajala sam sama, mjesečinom okupana, mirisima nadolazećeg proljeća umotana... Povjetarac blagi milovao mi je tjeme, dok se slutnje sjeme slijevalo do dubina, do samog dna svih sudbina... Znala sam da stojim na ničemu i da je svijet agonija stvaranja i razaranja pod zvonom vječnosti... Znala sam da je materije i života vrč, samo ljubavi i smrti grč... Mon, 03 Mar 2008 13:47:00 +0100 https://www.blogoye.me/celestine/36115/ Na nebesima ima zvijezda i Bik se naziva, A na drugom vele da Zemlja počiva. Otvor' oči, pa pogledaj: “Kol'ko magaradi među dvama bikovima živi i uživa.” Sat, 01 Mar 2008 13:18:00 +0100 https://www.blogoye.me/celestine/35995/